[1] „Dođite svi koji ste žedni, priđite vodama; a i vi koji nemate novaca, dođite, kupujte i jedite! Dođite, kupite vina i mlijeka, bez novca i bez cijene.
[2] Zašto trošite na ono što nije hljeb, i radite za ono što vas ne zadovoljava? Dobro Me počujte, i jedite ono što je dobro, uživajte u hrani bogatoj.
[3] Priklonite uho i priđite Meni; čujte, da vam duša živi, a Ja ću s vama sklopiti Savez vječiti, Moju postojanu, sigurnu ljubav za Davida.
[4] Gle, postavio sam ga kao svjedoka narodima, kao vođu i zapovjednika ljudima.
[5] Pozvat ćete narod koji ne poznajete, a narod koji ne zna za vas će hrliti vama; sve to zbog Gospoda, Boga vašeg, Sveca Izraelova; On vas je proslavio.
[6] Tražite Gospoda dok Ga možete naći, zovite Ga dok je blizu;
[7] dajte da se zločinac okani svojih staza i čovjek grešan misli svojih i neka se vrate Gospodu, da im se smiluje, Bogu našem, jer On će ih darežljivo pomilovati.
[8] Jer Moje misli nisu vaše, niti su putevi vaši slični Mojima, tako veli Gospod.
[9] Jer onoliko koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su staze Moje više i misli Moje uzdignute iznad vaših.
[10] Jer kako snijeg i kiša dolaze s neba, kako se ne vraćaju već natapaju zemlju, da bi rađala i cvjetala, dajući sjeme sijaču i hljeb onome koji jede,
[11] takva će bit i riječ iz Mojih usta, neće Mi se vratiti prazna, ispunit će ono što sam naumio, i uspjeti u onome za što sam je poslao.
[12] Jer krenut ćete radosni, i povest će vas u miru; planine i gore će zapjevati pred vama, a sva stabla će zapljeskati.
[13] Umjesto trnja će izrasti čempres, umjesto koprive mirta; to će biti u slavu Gospodu, vječito znamenje koje neće nikada iščeznuti.”