[1] Teško onima koji siđu u Egipat tražeći pomoć, koji se na svoje konje oslanjaju, na silu kočija jer ih je mnogo, na mnoštvo svoje konjice; koji ne gledaju u Sveca Izraelova i koji ne pitaju Gospoda!
[2] Mudar je i šalje nevolje, neće povući Svoje riječi već će se podići protiv doma opakih, protiv onih koji pomažu zločincu.
[3] Egipćani su ljudi, nisu bogovi, konji njihovi od krvi i mesa, a ne duha, kad Gospod pruži desnicu Svoju pomagač će posrnuti a onaj kome pomaže pasti, i tako će zajedno propasti.
[4] Jer ovako mi je kazao Gospod: „Onako kako lav ili lavić riču nad plijenom, ili kad se protiv njih skupe pastiri, ne plaše se njihove galame, ne uzmiču pred njihovom vikom, tako će i Gospod nad vojskama sići da povede boj na sionskoj gori i uzvisini.
[5] Kao ptice koje kruže nad kakvim mjestom, tako će braniti Jerusalem, branit će ga i iskupiti, poštedjeti i spasiti.”
[6] O, sinovi Izraelovi, okrenite se onome protiv koga ste se grozno uzdigli,
[7] jer onoga dana će svi odbaciti idole od srebra i zlata, sve ono što vaše grešne ruke izradiše.
[8] „Asirca će pokositi mač – a ne čovjekov; i proždrijeti će ga mač koji nije ljudskog porijekla, bježat će od oštrice a njegovi mladići će biti porobljeni.
[9] Njegova stijena će nestati u grozoti a knezovi će preplašeni uteći od zastave”, tako veli Gospod čiji je oganj u Sionu, a peć u Jerusalemu.