[1] One godine kad je glavni zapovjednik, kojeg posla Sargon, kralj asirski, stigao u Ašdod, kad je nasrnuo na njega i kad ga je osvojio –
[2] u to vrijeme Gospod reče Izaiji, sinu Amozovu: „Pođi, skini pokajničke haljine sa sebe i svuci sandale sa svojih nogu.” I on učini tako, hodao je go i bos.
[3] Tad Gospod kaza: „Onako kako je Moj sluga Izaija hodio tri godine go i bos kao znamenje i predznak Egiptu i Kušu,
[4] tako će i kralj Asirije odvesti egipatske sužnjeve i kuške izbjeglice, mlade i stare, gole i bose, nagih zadnjica; svu golotinju egipatsku.
[5] Tada će se rastužiti i sramotiti zbog Kuša, nade njihove, i Egipta, hvalisavosti svoje.
[6] A stanovnici ovih obala će u tim danima govoriti: ‘Gle, ovo je snašlo one kojima smo se nadali, one kojima smo bježali ne bi li nam pomogli pred asirskim kraljem! Kako ćemo se sada spasiti?’”