[1] Gle, kralj će vladati pravedno, a knezovi pošteno.
[2] Svaki će biti kao zbjeg pred vjetrom, kao utočište pred olujama, kao potoci u vrijeme suše.
[3] Tada se oči onih koji vide neće zatvarati, a uši onih koji čuju će slušati.
[4] Srca nemarnih će razumjeti i shvatiti, a jezici mucavaca će se odriješiti i govorit će pravo.
[5] Ludaka više neće zvati plemenitim, a lupeža časnim.
[6] Jer ludak širi bezumlje, a srce mu je ispunjeno opakošću, čini stvari bezbožne, širi neistine o Gospodu, siromahe ostavlja gladnima i žednim uskraćuje piće.
[7] A naumi lupeža su zli, on samo spletkari, upropaštava siromahe lažima čak i kad jadnik zastupa svoje pravo.
[8] Ali častan čovjek ima naume časne, i čast je temelj na kojemu stoji.
[9] Dignite se, žene bezbrižne, i čujte riječ; kćeri spokojne, čujte sad besjedu Moju.
[10] Za manje od godinu ćete drhtati, o, žene spokojne; jer propast će berba, voće neće roditi.
[11] Dršćite sad, žene bezbrižne, tresite se, vi koje ste bile spokojne, skidajte se i ostanite nage, opašite halje pokajničke.
[12] Udarajte prsa zbog divnih polja, zbog blagorodnog vina,
[13] jer zemlja moga naroda zarasta u trnje i šikaru; doista, zbog svih kuća veselih, u radosnome gradu.
[14] Dvor će biti napušten, mnogoljudni grad pust, uzvisina i tornjevi zbjegovi, radost divljim magarcima, ispaša stadima,
[15] sve dok se na nas ne spusti duh s visina, i divljina ne postane plodno polje, a plodno polje bude kao šuma.
[16] Tad će pravda stanovati u divljini, a poštenje bdjeti u plodnom polju,
[17] a pravda će donijeti mir, pravda će dati spokoj i sigurnost dovijeka.
[18] Moj narod će živjeti spokojno, u sigurnim kućama, bezbrižnim počivalištima.
[19] Ali udarit će tuča da padne šuma, i grad će biti posve sravnjen.
[20] Blago vama koji sijete kraj voda, koji puštate da volovi i magarci slobodno trčkaraju.