[1] „Utišajte se i poslušajte me, obale; dajte da se narod osnaži, neka priđu, neka govore, dajte da zajedno stupimo na parnicu.
[2] Ko je podigao onoga s istoka kojeg na svakom koraku prati pobjeda? On sebi podvrgava narode, kraljeve gazi pod svojim nogama, udari ih mačem i postaju kao prašina, a luk njegov ih čini pljevom razbacanom.
[3] Goni ih i sigurno prolazi, putevima kojima prije nije kročio.
[4] Ko je tako učinio i izveo, onaj koji je pokoljenja pozvao od davnina; ‘Ja sam Gospod, prvi i isti kod posljednjega!’
[5] Obale su sve vidjele i plaše se; krajevi zemlje se tresu, bliže se i primiču.
[6] Svako pomaže susjedu svome, bratu svome poručuje: ‘Budi jak!’
[7] Zanatlija snaži zlatara, onaj koji čekićem ravna, pomaže čovjeka koji tuče po nakovnju; za spojeve vele: ‘Dobri su’, i tako ih učvršćuju čivijama da se ne bi pomjerili.
[8] Ali ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kojeg sam izabrao, potomče Abrahama, prijatelja moga;
[9] ti kojeg sam uzeo s krajeva zemljinih, kojeg sam pozvao iz najudaljenijih krajeva govoreći: ‘Ti si moj sluga; tebe sam izabrao i neću te odbaciti!’
[10] Ne plaši se, jer Ja sam s vama; nemojte gunđati, jer Ja sam vaš Bog. Ja ću vas osnažiti, Ja ću vas pomagati, Ja ću vas uzdići pravednom desnicom Svojom.
[11] Gle, svi oni koji navaljuju na tebe; svi oni će biti posramljeni i zbunjeni. Bit će ništavilo oni koji se bore protiv tebe, propast će!
[12] Tražiti ćete one koji su protiv vas, ali ih nećete nalaziti; oni koji ratuju protiv vas bit će ništavni.
[13] Jer Ja, Gospod Bog, snažim desnicu vašu. Ja sam Taj Koji govori: ‘Ne bojte se, Ja sam s vama.
[14] Ne bojte se, Jakove crve, i vi muževi Izraela! Ja sam Onaj Koji vam pomaže,’ tako veli Gospod; Spasitelj vaš je Svetac Izraelov.
[15] Gle, načinit ću te spravom za vršenje, novih, oštrih zubaca; tako ćeš satirati i drobiti planine, gore ćeš u pljevu pretvarati;
[16] vijat ćeš ih, a vjetar će ih odnositi, i oluja razbacivati.
[17] Kada jadnici i siromasi potraže vode, a nje ne bude nigdje; kad im jezici otežaju od žeđi, Ja, Gospod, ću im odgovoriti; Ja, Bog Izraelov, ih neću ostaviti.
[18] Pustit ću rijeke na golim vrhovima, izvore usred ravnica, divljinu ću pretvoriti u jezerca, a suhu zemlju u izvorišta vode.
[19] U divljini ću posaditi kedrove, akacije, mirte i masline; dat ću da u pustinji zajedno stoje čempresi brijestovi i jele;
[20] kako bi zajedno vidjeli i spoznali, kako bi razumjeli i shvatili da je ruka Gospodnja učinila ovo, da je ovo stvorio Svetac Izraelov.”
[21] „Iznesi svoj slučaj,” veli Gospod, „pokaži dokaze,” kaže kralj Jakovljev.
[22] Neka ih donesu, neka kažu šta će se desiti. Daj da nam kažu o stvarima prijašnjim, šta su; da o tome razmislimo, da znamo šta će od njih proizaći, ili govorite o stvarima koje će nas snaći.
[23] Objavite nam što će biti poslije da znamo da ste bogovi; učinite kakvo dobro, ili nam naškodite da se prestrašimo i nađemo u nevolji.
[24] Gle, vi ste ništarije; djela vaša su manja od ništavila, grozan je onaj koji vas izabere.
[25] „Podigao sam jednoga koji dolazi sa sjevera, on stiže, odakle sunce izlazi, i on će uzvikivati Moje ime; zgazit će vladare kao blato, kao lončar koji gazi glinu.”
[26] Ko je to od davnina objavio da bismo znali; ko je rekao ranije, da kažemo: „Ima pravo”? Niko to nije objavio, niko obznanio, niko nije čuo riječi vaše.
[27] Ja sam prvi kazao Sionu: „Gle, stigli su!” I dajem Jerusalemu glasnika radosnih vijesti.
[28] A gle, kada pogledam nema nikoga; među njima nema savjetnika, ko će dati odgovor kada upitam.
[29] Gle, svi su oni zabluda; djela njihova su ništavna, likovi njihovi vjetar isprazni.