[1] Pravednik mre, a niko ne mari; vjernike odvode, a niko ne razumije. Jer pravednika odvode u zlobi,
[2] ali on završava u miru; svi oni koji hode u pravdi svojoj, počivaju na vlastitim ležajevima.
[3] No, priđite vi, sinovi vještica, potomci razvratnika i bludnica.
[4] Koga ismijavate? Na koga otvarate usta i plazite jezike? Zar niste potomci grešnosti, sinovi zlobe,
[5] vi koji izgarate od strasti među hrastovima, ispod svakog stabla zelenog; koji koljete djecu u dolinama, i u raspuklinama stijena?
[6] Baština vaša je među ravnim kamenjem dolinskim; to, to je vaše naslijeđe, u njihovu čast ste prolijevali ljevanice, i donosili žrtvu žita. Da li da Me to smiri?
[7] Postavili ste ležaj na visokoj i strmoj gori, odlazili gore da prinosite žrtve;
[8] udarili ste svoj spomenik iza vrata i preko praga, jer otkrili ste svoj ležaj ostavljajući Mene. Popeli ste se do njega, široko ga spremili, i sami savez s njima sklopili; ljubili ste krevet svoj, i gledali u golotinju.
[9] Odlazili ste kralju i širili miomirise svoje; slali ste svoje poklisare daleko, čak i dolje u carstvo mrtvih.
[10] Umorili ste se dugo putujući, ali niste viknuli: „Beskorisno je”, našli ste novu okrjepu životu svome, tako da niste posrtali.
[11] Koga ste se plašili i ko vas je zgrozio, da lagaste tako, da Me se ne sjetiste, i da sve to ne uzeste srcu? Zar se nisam držao mira Svoga dugo, zar Me se ne plašite?
[12] Ja ću obznaniti pravdu vašu i djela, ali neće vam biti od koristi.
[13] Neka vas spasi skupina idola vaših kad budete kukali! Vjetar će ih sve raznijeti, dašak će ih odnijeti. A zemlju će posjedovati oni kojima sam Ja utočište, i oni će baštiniti Moju svetu goru.
[14] A bit će rečeno ovako: „Gradite, dižite, spremajte put, sa staze naroda Moga uklonite prepreku svaku.”
[15] Jer ovako veli Onaj Koji je proslavljen i uzvišen, Onaj Koji bdije u vječnostima čije je ime sveto: „Ja bdijem na uzvišenom i svetom mjestu, ali i kod poniznog i skrušenog, da okrijepim duh smeteni, i da osnažim skromno srce.
[16] Neću parničiti dovijeka i neću se zauvijek srditi; jer slabašni su duhovi preda Mnom, i sav dašak životni koji stvorih.
[17] Srdio sam se zbog grešnosti dobiti njegove nepravedne, ali on se pokaja na stazi srca svoga.
[18] Poznam staze njegove, ali ću ga izliječiti; povest ću ga i utješiti, njega i one tužne,
[19] stvarajući tako plod usana njegovih.” „Mir, mir nadaleko i naširoko”, tako veli Gospod, „izliječit ću ga.
[20] Ali zločinci su kao nemirno more, ne mogu se primiriti, vode njihove šume i blate.
[21] Nema mira opakima!” Tako veli moj Bog.