[1] Ko vjeruje u ono što je čuo od nas? Kome se pokazala desnica Gospodnja?
[2] Jer izrastao je pred Njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje; nije imao obličja i slave da ga gledamo, nikakve ljepote, da mu se divimo.
[3] Bio je prezren i ljudi su ga odbacili; čovjek snužden, kome je znana nevolja, jedan pred kojima ljudi kriju lice; bio je prezren, a mi ga nismo štovali.
[4] Doista je nosio naše nevolje, i vukao tugu našu, a ipak smo ga smatrali posrnulim, u nevolji, pod Božijim udarcima.
[5] No, on je proboden zbog naših grijeha. On je smrvljen zbog naših prijestupa. Na njemu je završila kazna koja nama dade mir, i mi smo iscijeljeni njegovim ranama.
[6] Svi mi smo zalutali kao ovce; svako od nas se okrenuo svom putu; ali Gospod na njega položi, grijehe svih nas.
[7] Bio je potlačen i smeten, ali ipak nije otvorio svojih usta, kao janje koje odvode na klanje, kao ovca, nijema pred onim koji je striže; tako ne progovori.
[8] Uze ga tlačenje i presuda; a što se tiče njegova pokoljenja: ko se osvrnuo kad je uzet iz zemlje živih, kad je stradao za grijehe naroda moga?
[9] Odrediše mu grob uz opake, ali bi s bogatašem u smrti, i sve to premda ne učini nasilje, ne bijaše lažljivosti u ustima njegovim.
[10] No, ipak ga je smrvio Gospod, On ga dade u nevolje, kad žrtvova dušu za grijehe; On će vidjeti svoje potomke, oni će produžiti dane njegove; Gospodnja volja će se ispuniti na dlanu njegovome.
[11] Progledat će iz muka duše svoje, i biti zadovoljen; jer Pravednik, sluga Moj, će znanjem svojim učiniti da mnoge ubrojim među pravednike, ali On će podnijeti muke.
[12] Zato ću mu dati dio među velikima, a dijelit će plijen sa snažnima, jer je dušu svoju izlio u smrt, i bio ubrojen među grešnike; a ipak, nosio je grijehe mnogih, i molio se za zločince.