[1] Probudi se, probudi, okrijepi se snagom svojom, o Sione; navuci svoje divne haljine, Jerusaleme, sveti grade; jer neće više u tebe zalaziti neobrezani i nečisti.
[2] Stresi sa sebe prašinu i ustani; budi zapečaćen, o, Jerusaleme, skini okove sa svoga vrata, o, zarobljena kćeri sionska.
[3] Jer ovako veli Gospod: „Prodadoste se nizašto, zato će vas i iskupiti bez novca.”
[4] Jer ovako kaza Gospod Bog: „Moj narod najprije ode u Egipat da tamo borave kao stranci, a Asirci su ih tlačili bez razloga.
[5] A sada – tako veli Gospod – šta Mi je još ovdje činiti?
[6] Vidim da narod odvode badava, a njihovi vladari jauču – tako nastavi Gospod – a ime Mi je i dalje prezreno svakoga dana. Stoga će na onaj dan znati da sam Ja Taj Koji govori: evo Me!”
[7] Kako li su divna stopala na gorama, stopala onoga koji donosi radosne vijesti, koji objavljuje spasenje, i koji Sionu poručuju: „Bog vaš vlada!”
[8] Glas stražara tvojih – oni dižu glas svoj; zajedno radosno pjevaju, jer okom u oko vide povratak Gospodnji u Sion.
[9] Zapjevajte zajedno, o, opustjela mjesta Jerusalema, jer Gospod je utješio narod Svoj.
[10] Gospod je pokazao Svoju svetu ruku, na oči naroda svih, jer svi krajevi zemaljski će vidjeti spasenje koje daje naš Bog.
[11] Odlazite, otiđite odatle, nemojte doticati nečiste stvari; Iziđite iz njihova mjesta; očistite se, svi vi koji nosite Gospodnje sudove.
[12] Jer nećete se žuriti, nećete bježati, Gospod će ići pred vama, a Bog Izraelov će vam biti zalaznica.
[13] Gle, sluga Moj će mudro postupati; bit će uzvišen, štovan i proslavljen.
[14] Onako kako se mnogi zaprepastiše tobom – jer Njegov lik bijaše tako nagrđen, mimo svakoga čovjeka, stas Njegov toliko različit, nimalo sličan sinovima čovječijim –
[15] tako će začuditi narode mnoge; kraljevi će zašutjeti zbog Njega, jer vide ono što im nije rečeno, a razumjet će ono što im nije objašnjeno.