[1] Predskazanje o Babilonu koje je vidio Izaija, sin Amozov.
[2] „Podignite bajrak na golom brdašcu; glasno im viknite, mašite im rukama da uđu, u kapije knezova.
[3] Naredio sam svojim posvećenicima, sazvao svoje junake da izvrše srdžbu moju, njih koji likuju u mojoj slavi.
[4] U gorama se čuje buka, kao da prilazi veliko mnoštvo! Vika kraljevstva, galama naroda koji se okuplja! Gospod nad vojskama, skuplja čete za boj.
[5] Dolaze iz dalekih zemalja, s kraja nebesa, Gospod i oružje njegove srdžbe, da unište zemlju cijelu.
[6] Naričite, jer je Gospodnji dan blizu; stiže propast od Svevišnjeg!
[7] Sve će ruke klonuti, sva srca ljudska se rastopiti.
[8] Zaprepastit će se; snaći će ih bol i nevolja, patit će kao žena koja rađa. Prestravljeni će gledati jedni druge, a lica će im izgarati.
[9] Gle, Gospodnji dan dolazi, okrutan, pun srdžbe i gnjeva, da zemlju posve opustoši, da iskorijeni grešnike.
[10] Jer zvijezde nebesa i njihove prilike neće zasjati; sunce će izaći posve tamno, a ni mjesec neće sijati.
[11] Kaznit ću svijet zbog njegova zla, zle zbog opakosti njihove, poniziti samozadovoljnu oholost ponosnih.
[12] Ljude ću učiniti rjeđim od čistog zlata, čovječanstvo rjeđe od zlata ofirskog.
[13] Tako ću dati da se nebesa tresu, zemlja će se pokrenuti sa svoga mjesta, zbog srdžbe Gospoda nad vojskama, na dan Njegova užarena gnjeva.
[14] Svaki će bježati svome narodu, svako će uteći u vlastitu zemlju, kao košuta koju love ili ovce koje nema ko čuvati.
[15] Koga stigne, propast će, mač će sasjeći one koje zahvati.
[16] Djeca će im biti iskasapljena na njihove oči; kuće opljačkane, žene silovane.
[17] Gle, podižem Međane protiv njih; za srebro ne mare, radost ne nalaze u zlatu.
[18] Njihovi lukovi će poubijati mladiće; neće se smilovati plodu utrobe, neće se sažaliti nad djecom.
[19] A Babilon, slava svih kraljevstava, raskoš i bogatstvo Kaldejaca; sve to će biti kao Sodoma i Gomora, kad ih je Bog udario.
[20] Tu više niko neće živjeti, niko se tu neće naseliti na vijeke vijekova; neće tamo Arapin razapeti šator, neće tamo pastiri lijegati stada.
[21] Tamo će odmarati divlje zvijeri, a kuće će im biti pune zvijeri što zavijaju; tamo će živjeti nojevi, i divlje koze će tuda skakutati.
[22] Hijene će zavijati u njihovim kulama, šakali u dvorovima nekoć veselim; blizu je vrijeme, nisu dugi dani njegovi.”