[1] Teško tebi Ariele, o, Ariele, grade gdje je taborio David! Neka teče godina za godinom, slava za slavom,
[2] ali Ja ću unesrećiti Ariel, ispunit će se kuknjavom i plačem, i bit će mi zaista kao žrtvenik.
[3] Opsjedat ću te sa svih strana, nasrtat ću na tebe opsadnim tornjevima, podignut ću sprave vojne protiv tebe.
[4] Sravnit ću te; s dna ćeš progovarati, besjeda tvoja će iz praha izvirati. Glas tvoj će izbijati iz zemlje kao u kakva duha, šaptat će iz praha.
[5] No, mnoštvo će neprijatelja tvojih biti kao prah sitni, a sila nemilosrdnika kao pljeva. I tako će te odjednom i iznenada
[6] snaći Gospod nad vojskama, munjama, zemljotresima i bukom strašnom, olujama i vrtlozima, ognjem koji sve pred sobom guta.
[7] Tako će mnoštvo svih naroda koji nasrću na Ariel, svi oni koji se bore protiv njega, protiv utočišta tog i koji ga unespokoje, biti kao san, kao prikaze noćne.
[8] Kao kad gladan čovjek sanja, i gle, jede, pa se probudi, a glad ostaje, ili kad žedan čovjek sanja, kad ono, pije – a potom se probudi slabašan i žedan; tako će biti kad sila naroda navali na goru Sion.
[9] Zadivite se i budite zadivljeni; oslijepite se i budite oslijepljeni! Opijeni ste, ali ne od vina; posrćete, ali ne od pića žestoka!
[10] Jer Gospod je na vas prosuo duh duboka sna, zatvorio je vaše oči, vjerovjesnici, pokrio je vaše glave, proroci.
[11] A vama je viđenje svega ovoga postalo kao riječi knjige koja je zapečaćena. Kada je pruža kakvom čovjeku govoreći: „Pročitaj ovo!”, on veli: „Ne mogu jer je zapečaćena.”
[12] A kada knjigu pruže čovjeku koji ne umije čitat, govoreći: „Pročitaj ovo!”, on odgovara: „Ne mogu pročitati.”
[13] A Gospod je kazao: „Ovaj narod Mi se približava ustima svojim, slave Me usnama, ali njihova srca su daleko, a njihov strah preda Mnom je zapovijed i nauk koji poučavaju ljudi;
[14] gle, stoga ću opet učiniti divne stvari s narodom ovim, čuda nad čudima. Mudrost njihovih mudraca će propasti, bit će skrivena razboritost njihovih razboritih ljudi.”
[15] O, vi koji u dubinama krijete naume svoje od Gospoda, čija su djela u tami, koji govorite: „Ko nas vidi? Ko zna šta radimo?”
[16] Izokrećete stvari! Hoće li lončara cijeniti kao glinu, da djelo veli tvorcu: „Nije me stvorio”; ili će izrađena stvar govoriti o onome koji ju je napravio: „On me ne poznaje!”
[17] Zar nije ostalo još malo vremena dok se Libanon ne pretvori u plodan voćnjak, a plodan voćnjak bude kao šuma?
[18] U tim danima će gluhi ljudi čuti riječi knjige, a oči slijepaca će vidjeti iz tame i mraka.
[19] Krotki će naći svježu radost u Gospodu, a siromasi će slaviti u Svecu Izraelovu.
[20] Jer opaki ljudi će propasti, podrugljivac će ušutjeti, a otpast će svi oni koji imaju zao naum,
[21] svi koji riječima okrivljuju druge, koji postavljaju zamku onima koji kore u kapijama, koji onoga što govori pravo ruše lažima.
[22] Stoga Gospod, onaj koji je iskupio Abrahama, kaza ovako govoreći o Jakovljevu domu: „Jakov se više neće stidjeti, lice mu više neće ostajati blijedo.
[23] Jer kad vidi svoju djecu, djelo ruku Mojih, među njima, onda će hvaliti ime Moje; slavit će Jakovljeva Sveca, stajat će zadivljeni pred Bogom Izraela.
[24] A urazumit će se oni zabludjeli duhom, a gunđala će prihvatiti upute.”