Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 6:39

[1] „O, tvrdoglava djeco”, reče Gospod, „vi koji slijedite naum koji nije Moj, koji sklapate savez koji nije od Mog duha, koji dodajete grijeh na grijeh.

[2] Vi koji krećete dolje u Egipat, a niste pitali Mene za uputu, koji se hoćete skloniti kod faraona, tražeći zbjeg u sjeni egipatskoj!

[3] Zato će se faraonova zaštita preokrenuti u vašu sramotu, a zbjeg u sjenci egipatskoj u vaše poniženje.

[4] Premda su činovnici njegovi u Soanu, iako poklisari njegovi stižu do Hanesa;

[5] svi će se osramotiti kroz narod koji nikome ne koristi, od kojeg nema ni pomoći ni dobiti, već samo sramota i razočarenje.”

[6] Predskazanje o negepskim zvijerima. Kroz zemlju nevolje i tuge, odakle dolaze lavica i lav, guja i užareni zmaj; kroz tu zemlju, na leđima magaraca, na grbama kamila, nose svoje blago narodu koji od toga nema koristi.

[7] Pomoć egipatska je isprazna i jadna, stoga sam je prozvao: „Neman koja dangubi.”

[8] A sada pođi, pred njima to ukleši na ploču, zapiši u knjigu, da ostane za vrijeme buduće, kao svjedok vječni.

[9] Jer je to narod tvrdoglav, djeca lažljiva, sinovi koji neće poslušati Zakon Gospodnji;

[10] koji govore vidovnjacima: „Nemojte gledati!”, Koji vjerovjesnicima poručuju: „Nemojte predskazivati ono što je pravedno, govorite nam o stvarima ugodnim, predviđajte neistine,

[11] skrenite s puta, ostavite se staze, nemojte više pričati o svecu Izraelovu.”

[12] Stoga ovako veli svetac Izraelov: „Jer ste odbacili ovu riječ, jer se pouzdate u tlačenje i izopačenost, jer se oslanjate na stvari takve.

[13] Zato će vam nepravda biti kao razdor u visokim zidinama, kao napukli dio koji hoće pasti, koji se odlama iznenada i naglo,

[14] i koji se slama kao lončarev sud, koji se razbija tako silno, da se ne može naći nijedan komadić, kojim bi razbacali žar ili zahvatili vode iz bunara.”

[15] Jer ovako veli Gospod Bog, svetac Izraelov: „Bit ćete spašeni kroz pokajanje i mir; snaga vaša će biti u tišini i povjerenju.” No, vi niste htjeli,

[16] govorili ste: „Nećemo! Uteći ćemo na konjima”, i tako ćete uteći; i: „Jahat ćemo brze vrance!” tako će i vaši gonitelji biti brzi.

[17] Hiljada će bježati pred jednim, pred navalom peterice ćete uteći sve dok ne ostanete kao putokaz na vrhu gore, kao znak na planinskoj visini.

[18] Stoga Gospod čeka da vam pruži milost, i zato je tako uzvišen, da bi vam pokazao milost. Jer Gospod je Bog pravde; blagoslovljeni su svi oni koji Njega čekaju.

[19] Jer ti narode, koji ćeš živjeti u Sionu, u Jerusalemu – nećeš više plakati. Doista će se smilovati na vaše vapaje i plač; osvrnut će se čim vas čuje.

[20] Pa iako vam Gospod daje hljeb nevolje i vodu tjeskobe, ipak se Učitelj vaš više neće pred vama kriti; ugledat ćete učitelja vlastitim očima.

[21] A uši vaše će čuti ove riječi iza sebe kada skrenete lijevo ili desno: „Ovo je put, pođite njime!”

[22] Tad ćete obeščastit srebrom okovane idole, sve svoje pozlaćene slike. Razbacat ćete ih kao stvari nečiste, vikat ćete: „Pobacajte to!”

[23] Dat će kiše za sjeme vaše koje posijaste, hljeba, mnogo plodova zemlje. U tim danima će vaša stoka pasti na širokim njivama

[24] a volovi i magarci s kojima obrađujete zemlju jest će osoljenu hranu ovijanu lopatom i rešetom.

[25] Bit će silni potoci na svakoj strmoj gori i planini, na dan velikog klanja kada kule padnu.

[26] A mjesečeva svjetlost će biti kao sunčana, a svjetlost sunca će biti sedmostruka, kao svjetlo sedam dana, na taj dan kada Gospod privije rane Svoga naroda, kad iscijeli bol koji je nanio udarcem svojim.

[27] Gle, ime Gospodnje stiže izdaleka, kipti gnjev Njegov, diže se silan dim. Usne Njegove su ispunjene srdžbom, jezik Njegov je kao oganj užareni,

[28] dah Njegov je kao nepresušna rijeka koja dopire do grla, da prosija narode sitom uništenja, da u usta naroda stavi uzdu koja će ih goniti u zabludu.

[29] Dat će vam se pjesma kao u noćima svetih blagdana, radost srca kao kad krenete do gore Gospodnje, stijene Izraela uz pjesmu frule.

[30] Gospod će dati da se čuje Njegov slavni glas, da podignuta Njegova desnica bude vidljiva u užarenoj srdžbi i ognju koji guta sve u oluji dima i tuče.

[31] Asirci će drhtati od straha kad čuju Gospodnji glas, kad udari palicom Svojom,

[32] i svaki udarac koji im Gospod odredi Svojom odabranom palicom bit će popraćen pjesmom lire i bubnjeva; borit će se s njima Svojom podignutom rukom.

[33] Jer je odavno spremljeno ognjište; doista, spremno je za kralja, drva su naslagana široko i duboko, zapalit će ih dah Gospodnji kao rijeka sumpora.

Izaija — Chapters