[1] „Čujte sad, o, Jakove, slugo Moja, i ti Izraele, koga sam izabrao!
[2] Ovako veli Gospod Koji te stvorio, Koji te oblikovao u utrobi i Koji će ti pomoći: Ne plaši se, o, Jakove, slugo Moja, Ješurune, koga sam izabrao.
[3] Jer Ja ću izliti vode na žednu zemlju, i pustiti rijeke na suho tlo; izlit ću Svoj duh na tvoje potomke, Moj blagoslov na sve tvoje nasljednike.
[4] Oni će cvjetati među zelenilom, kao pašnjaci pokraj voda.
[5] Jedan će govoriti: ‘Ja sam Gospodov’, a drugi će zazivati Jakovljevo ime; a treći će zapisati na svojoj ruci: ‘Gospodnji’, i prozvat će sebe Izraelom.”
[6] Ovako veli Gospod, kralj Izraela, njegov spasitelj, Gospod nad vojskama: „Ja sam prvi i posljednji; nema boga osim Mene.
[7] Ko je poput Mene? Neka kaže! Neka obznani i stane preda Me, jer sam Ja postavio narode drevne. Neka kaže šta će vas snaći, sve što će se desiti.
[8] Ne plaši se, ne boj se; zar ti nisam govorio i obznanio od davnina? I ti si Moj svjedok! Ima li Boga osim Mene? Nema stijene; Ja nijednu ne poznam.”
[9] Ništavni su svi oni koji izrađuju idole, i nemaju koristi od stvari u kojima uživaju. Njihovi svjedoci ne znaju, ne vide da će biti posramljeni.
[10] Ko izmišlja kakvog boga i izrađuje idola koji je beskoristan?
[11] Gle, posramit će se svi njegovi pratioci; i zanatlije nisu ništa doli ljudi. Neka se skupe, neka istupe pravo. Bit će zgroženi; zajedno će biti osramoćeni.
[12] Kovač uzme alat i radi s njim nad žarom. Kuje i oblikuje svojom snažnom desnicom; potom ogladni, savlada ga umor. Ne pije vodu i malakše.
[13] Stolar povuče crtu; označi je mjerilom. Teše je i okružuje, oblikuje lik čovjeka, lijepa čovjeka koji će bdjeti u kući.
[14] Obara kedrova stabla, bira čempres ili hrast i pušta da čvrsto izrastu u šumi. Posadi kedrovo stablo i čeka da ga kiša okrijepi.
[15] A to postaje ogrjev čovjeku. On uzme dio stabla da se ogrije; zapali vatru i peče hljeb. Također izradi kakvog boga pa mu se moli; učini ga idolom i pada ničice pred njim.
[16] Pola spali u ognju, nad drugom polovinom jede meso; ispeče ga i zasiti se. Ogrije se i potom pomisli: „Ugrijao sam se, vidio sam vatru!”
[17] A od onoga što je ostalo izradi idola, pada pred njim ničice i moli mu se; moli se i viče: „Spasi me, jer ti si bog moj!”
[18] Oni ne znaju, ne prepoznaju, jer im je zaklopio oči da ne bi vidjeli, zatvorio srca da ne bi shvatili.
[19] Niko o tome ne razmišlja, nema spoznaje ili znanja da kažu: „Pola sam bacio u vatru, na žaru sam pekao hljeb. Pržio sam meso i jeo. A hoću li ostatak učiniti grozotom? Zar da ničice padam pred komadom drveta?”
[20] Hrani se pepelom; zabludjelo srce ga je zaludilo, ne može se izbaviti ili reći: „Ne držim li laž u desnici svojoj?”
[21] Prisjećajte se ovih stvari, o, Jakove, i Izraele, jer vi ste Moje sluge. Stvorio sam vas; vi ste sluge Moje. O, Izraele, neću te zaboraviti.
[22] Izbrisao sam tvoj grijeh kao oblak, prijestupe tvoje raspršio kao magle; vrati se Meni, jer sam te iskupio.
[23] Pjevajte, o, nebesa, jer je Gospod to učinio; vičite, o, provalije zemaljske, zahučite pjesmom, o, planine, i ti, šumo, i sva tvoja stabla! Jer Gospod je iskupio Jakova, i bit će proslavljen u Izraelu.
[24] Ovako veli Gospod, spasitelj vaš; Onaj Koji vas je oblikovao u utrobi: „Ja sam Gospod Koji je stvorio sve stvari, Onaj Koji je sam razastro nebesa, Koji je sam zemlju raširio,
[25] Koji mrsi znake lažova, Koji vidovnjake čini ludacima, Koji izokreće mudrace, i mudrost njihovu preobražava u glupost.
[26] Onaj Koji potvrđuje riječi Svoga sluge, Koji ispunjava naum Svojih glasnika, Koji Jerusalemu veli: ‘Bit ćeš nastanjen!’, a gradovima Judeje: ‘Izgradit će vas, Ja ću podignuti vaše ruševine.’
[27] Koji dubinama poručuje: ‘Budite suhe! Ja ću isušiti vaše rijeke.’
[28] Koji veli za Kira: ‘On je pastir Moj; ispunit će sve Moje naume.’ Koji za Jerusalem govori: ‘Bit ćeš podignut.’ A o hramu veli: ‘Udarit će ti se temelji!’”