[1] Zovi! Da li ima koga ko će ti se odazvati? Kojem od svecu se želiš obratiti?
[2] Doista, budalu ubija njegovo nezadovoljstvo, a nerazumnog razara zavist.
[3] Ja vidjeh budalu kako pušta korijen i smjesta mu prokleh kuću.
[4] Djeca mu ne nađoše pomoći, bijahu na kapijama gažena i ne bijaše spasilaca;
[5] žetvu njihovu pojedoše gladni, i sam je još vuče iz trnja, a žedni priželjkuju blago njegovo.
[6] Jer nevolja ne izrasta iz prašine, niti zlo klija iz zemlje,
[7] nego čovjek rađa nesreću kao što iskre lete k nebu.
[8] Međutim, ja bih tražio Boga i Bogu iznio svoju nevolju,
[9] Uzvišena i djela nespoznana On čini, čuda bezbrojna:
[10] On kiše izlijeva na zemlju i vode šalje preko naših polja;
[11] On ponižene visoko diže i patnicima daje spasenje:
[12] On sprječava spletke lukavih, učini da im ruke ostanu nemoćne,
[13] mudrace on hvata u njihovoj prepredenosti, naume spletkara poništava.
[14] Danju oni sreću tamu, u podne izgubljeni lutaju kao u noći.
[15] On spašava jadnika od mača usana njihovih, iz ralja i ruku moćnika
[16] kako bi nesretnik stekao nadu, da bi nepravda zašutjela.
[17] Gle, blago čovjeku koga Bog ukori! Ne odbacuj, stoga, prijekor Svemoćnog!
[18] Jer On ranjava ali i ranu previja; On razbija, ali Njegova ruka i liječi.
[19] U šest će te nevolja izbaviti, u sedam te zlo dotaći neće,
[20] u gladi će te od smrti spasiti i u ratu od nasilja mača,
[21] od biča jezika će te zaštiti i nećeš se bojati rušenja i pustoši kada dođe.
[22] Propasti i suši ti ćeš se smijati i nećeš se pribojavati divljih zvijeri zemlje
[23] jer u savezu si sa kamenjem na poljima, a divljać je u miru s tobom.
[24] Spoznat ćeš da je tvoj šator siguran, a kada sagledaš svoj dom ništa ti ne nedostaje.
[25] Vidjet ćeš da će ti sjeme postat mnogobrojno, i da ti potomstvo kao trava na zemlji niče.
[26] Pokopan ćeš biti u dubokoj starosti, kao što se žito nosi u svoje vrijeme.
[27] Gle, to podrobno ispitasmo i tako je. Slušaj i dobro upamti!”