Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:12

[1] Tada odgovori Elifaz iz Temana:

[2] „Zar Bogu može biti koristan čovjek? Pa mudrac je od koristi samom sebi.

[3] Zar je Svesilni sretan kada si pravedan? Zar Mu je dobit kada hodiš u nevinosti?

[4] Zar te kažnjava zbog bogobojaznosti tvoje, zar zbog toga polazi sa tobom pred sud?

[5] Zar tvoji grijesi nisu veliki? Nema kraja tvojoj krivici.

[6] Zaloge si od brata uzimao nizašto, i sa golih si ljudi svlačio haljine;

[7] žednome si vodu uskratio, a gladnome nisi dao hljeba.

[8] Moćnome pripada zemlja, a uglednici žive u njoj.

[9] Udovice si ostavljao praznih ruku, a siročadima ruke lomio.

[10] Zbog toga su oko tebe bile zamke, i odjednom te spopada strahota,

[11] tmina, koju ne vidiš, bujice koje te prekrivaju.

[12] Zar Bog nije gore na nebesima? Pogledaj najviše zvijezde kako visoko bdiju!

[13] A ti pomišljaš: ‘Šta zna Bog! Zar da sudi kroz sivilo oblaka?

[14] Oblaci su plašt za Njega tako da kroz njih ne vidi, i luta On po svodovima nebeskim!’

[15] Hoćeš li slijediti put stari, stazu kojom su išli ljudi nepravedni,

[16] koje prije vremena zatriješe, čije temelje odnese poplava strašna,

[17] koji Bogu rekoše: ‘Odstupi od nas!’ i ‘Šta Svesilni može učiniti nama?’

[18] A On im kuće ispuni blagostanjem! – Ali neka je savjet bezbožnika daleko od mene!

[19] Pravednici koji to vidješe se obradovaše, a nevini im se podsmijava govoreći:

[20] ‘Zaista, naši protivnici su propali, ono što od njih ostade proguta vatra žarka!’

[21] Pomiri se s Njim i mir sklopi! Od toga će te dobro snaći.

[22] Primi savjet iz usta Njegovih i riječi Njegove primi u srce!

[23] Kada se Svesilnome vratiš, bit ćeš uspravljen, kada nepravdu ostaviš daleko od svog šatora.

[24] Ako zlato u blato baciš, a zlato ofirsko u šljunak potoka;

[25] Svesilni će postat zlato tvoje i dragocjeno srebro!

[26] Tad ćeš se u Svesilnome radovati, i uzdignut ćeš lice svoje Bogu;

[27] molit ćeš, a On će te uslišiti; ispunit ćeš zavjet svoj.

[28] Što naumiš, uspjet će ti, i svjetlo će ti obasjavati staze.

[29] Kad ih postide, govorit ćeš: ‘Zbog ponosa je!’, ali On iskupljuje ponizne.

[30] Oprostit će i onome koji nije nevin; kroz čistoću ruku tvojih bit će oslobođen.”

Knjiga O Jobu — Chapters