[1] I Elihu nastavi govoriti:
[2] „Strpi se još malo i ja ću ti pokazati, jer još nešto moram reći u Božiju odbranu.
[3] Svoje znanje ću iz daleka crpiti, pravdu ću pripisati Stvoritelju svome.
[4] Jer doista, nisu lažne besjede moje; pred tobom je čovjek savršenog znanja.
[5] Gle, Bog je silan i nikoga ne prezire; silan je u znanju i razumijevanju.
[6] Zlikovcu krati život, pravdu poklanja jadniku.
[7] Svoje oko ne skida sa pravednika, nego ih uzvisuje i postavlja na prijestolje s kraljevima dovijeka!
[8] Ako su okovani, zatočeni u konopcima jada,
[9] onda im pokazuje djela i prijestupe, svu oholost njihovu.
[10] Uši njihove otvara uputama, naređuje im da se odvrate od zla.
[11] Ako se podlože i ako poslušaju, dane će svoje u sreći, a godine u blagostanju provesti.
[12] A ako ne poslušaju, ginu od mača i umiru u neznanju svome.
[13] Oni što srce bezbožno imaju gomilaju mržnju, oni ne traže pomoć kad ih veže.
[14] Umiru mladi među bludnicama.
[15] Patnike On spašava mukom njihovom, uši im otvara nevoljama.
[16] A i tebe je poveo iz grla nevolje na čistinu prostranu, pred sto prepun mesa pretiloga.
[17] Ali pun si osude zločinačke; spopast će te sud i pravda.
[18] Neka te gnjev tvoj ne zavede da huliš, neka te ne odvrati sila otpremnine.
[19] Hoće li te od nevolje spasiti zov tvoj, ili sva sila tvoja?
[20] Ne priželjkuj noć kada će ljudi nestajati.
[21] Čuvaj se, ne okreći se nepravdi, jer nju si izabrao preko jada!
[22] Gle, Bog je uzvišen u Svojoj moći, zar ima učitelja poput Njega?
[23] Ko Mu je odredio stazu, ko Mu može reći: ‘Učinio si nepravdu’?
[24] Misli na to da slaviš djelo Njegovo, koje ljudi opjevaše.
[25] Cijeli svijet ga gleda, čovjek mu se iz daljine divi.
[26] Gle, Bog je uzvišen, ne poznajemo Ga; nedokučiv je broj ljeta Njegovih.
[27] Jer On podiže kapljice vode u visine; magle u kiše preobražava,
[28] koje oblaci izlijevaju, po mnoštvu ljudskom obilato.
[29] Ko će razumjeti razdor oblaka, grmljavinu šatora Njegovog?
[30] Gle, On širi svjetlo Svoje, dno morsko prekriva;
[31] jer tako sudi narodima, i daje obilato hrane.
[32] Ruke Svoje munjama obavija i naređuje im da udare;
[33] grmljavina njihova Ga najavljuje, stoka svjedoči dolasku Njegovom!