[1] Gle, sve to je moje oko vidjelo, sve ovo uho čulo i zapamtilo.
[2] Što vi znate, znam i ja – ne zaostajem za vama.
[3] Ali ja želim govoriti Svesilnom, pred Bogom želim svoje razloge izložiti.
[4] Vi ste zaludni liječnici i kovači pukih laži.
[5] O, kada bi umuknuti mogli, to bi vam kao mudrost zaračunali!
[6] Sad počujte moje pravdanje, i pazite na odbranu usana mojih!
[7] Zar zbog Boga nepravde pripovijedate i zarad Njegove milosti laži širite?
[8] Na Njegovu stranu želite stati i glumiti odvjetnike Njegove?
[9] Da li bi dobro bilo da vas On ispita? Zar Njega možete obmanuti poput ljudi?
[10] Ne, kaznit će vas On, zbog potajne pristranosti vaše!
[11] Zar vas Njegovo Veličanstvo neće prestrašiti, i zar vas neće strah obuzeti pred Njim?
[12] Mudre izreke vaše su pepeo, odbrana je vaša od blata.
[13] Umuknite i dopustite da govorim: neka me snađe što hoće!
[14] Zašto bi meso svoje među zube uzimao, i život svoj u vlastite ruke stavljao?
[15] Gle, neka me ubije – nadat ću Mu se; ipak ću pred Njim izložiti svoje
[16] I to će mi još spasenju služiti, jer nijedan bezbožnik ne stiže pred Njegovo lice.
[17] Čujte govor moj, neka besjeda moja prodre u uši vaše!
[18] Pripazite, ja sam svoju odbranu iznio jer u svoje sam pravo uvjeren.
[19] Ko se još želi sporiti sa mnom? Jer tada ću umuknuti i preminuti.
[20] Samo mi dvije stvari ne čini, tada se neću kriti pred licem Tvojim:
[21] Ruku Svoju odmakni od mene, i ne straši me Svojom grozotom!
[22] Tada Ti pozovi, i ja ću odgovorati, ili ću ja besjediti a Ti odvraćaj!
[23] Koliko mi se sati i prestupa pripisuje? Obznani mi grijehe i zla djela moja!
[24] Zašto kriješ lice Svoje preda mnom i ponašaš se prema meni kao prema neprijatelju?
[25] Zašto strahotom mučiš list uvehnuli, zašto se na slamčicu tanku obaraš?
[26] Jer Ti mi pripisuješ sve gorko i puštaš da naslijedim grijehe mladosti svoje:
[27] Ti si mi noge u klade sapeo, bdiješ nad svim mojim koracima i ispituješ moj trag,
[28] da mi život propada kao truhlo drvo, kao haljina koju moljci izjedaju.