[1] A sad čuj besjedu moju, Jobe, poslušaj sve riječi ove!
[2] Gle, otvaram usta, a jezik zbori.
[3] Besjeda moja svjedoči o srcu pravednome, a ono što usne znaju iskreno iznose.
[4] Stvorio me Božiji duh, dašak Svesilnoga mi život poklonio.
[5] Odgovori, ako umiješ: uredi svoju besjedu i stani preda me.
[6] Gle, pred Bogom smo isti; i mene je od komada gline otkinuo.
[7] Gle, ne plaši se, neću te pritiskati.
[8] Doista si govorio preda mnom, čuo sam sve riječi tvoje;
[9] govoriš: ‘Čist sam, nisam griješio, nevin sam, nema u meni nepravde!
[10] Gle, On staje protiv mene, ubraja me među Svoje neprijatelje;
[11] okovao je noge moje i motri sve moje staze!’
[12] Ali nemaš pravo, i sad ću ti odgovoriti, jer Bog je uzvišeniji od čovjeka.
[13] Zašto se sporiš s njim govoreći: ‘Neće odgovoriti ni na jednu ljudsku riječ!’
[14] Jer Bog govori na jedan način, i na drugi, ali čovjek to ne opaža.
[15] U snovima, noćnim licima, kada duboki san obuzme ljude i kada drijemaju na svojim ležajima,
[16] tad On otvara uši čovječije; tad ih grozi svojim upozorenjima,
[17] da čovjeka odvrati od njegovih djela, da ga spasi od oholosti njegove;
[18] On dušu njegovu zauzdava, zadržava je pred provalijom, štiti ga da ne pogine od mača.
[19] Kažnjava ga bolom dok je u postelji, kosti njegove postojano stresa,
[20] tako da prezre hljeb, nemilo mu je i najukusnije jelo.
[21] Mesa mu nestaje, gubi se, i vide mu se kosti ogoljene.
[22] Duša se njegova bliži provaliji, a život onima koji smrt donose.
[23] Ako je anđeo s njim, spasitelj, jedan od hiljadu, da mu obznani šta je za njega pravo;
[24] ako mu se smiluje i kaže: ‘Spasi ga da ne padne u bezdan, pronašao sam otkupninu;
[25] daj da mu se meso pomladi, daj da se vrati u dane svoje snage mladalačke’;
[26] onda će se čovjek pomoliti Bogu, i On će ga prihvatiti. Radostan će gledat lice Njegovo, i čovjeku vratiti pravdu njegovu.
[27] A ovaj će pjevati pred ljudima i govoriti: ‘Griješio sam i pravdu izvrtao, ali On mi nije vratio po zasluzi mojoj!
[28] Spasio je dušu moju od bezdana, život moj će svjetlost ugledati!’
[29] Gle, sve ovo Bog čini dva ili tri puta sa čovjekom,
[30] da mu dušu spasi od provalije, da ga prosvijetli svjetlom života.
[31] Pazi Jobe, čuj me, šuti, a ja ću govoriti!
[32] Ako imaš odgovor, govori; reci, jer te želim opravdati
[33] Ako nemaš, onda slušaj: šuti, i ja ću te učiti mudrosti!”