[1] Tada odgovori Sofar iz Naama:
[2] „Planuše mi misli i potakoše me na odgovor, zbog nemira u meni.
[3] Morao sam slušati ukor sramotan, ali me duh moj nagoni da odgovorim zbog razuma svoga.
[4] Zar nisi primijetio od starih vremena još, otkad je čovjek na zemlju postavljen,
[5] da je klicanje bezbožnika kratko, a veselje opakoga samo tren.
[6] Ako mu je i ponos do neba i glava mu oblake dodiruje,
[7] poput izmeta svog on dovijeka nestaje; oni što ga vidješe će reći: ‘Gdje je sad on?’
[8] Odleprša poput sna, neće ga više naći, biva otjeran poput lica noćnog.
[9] Oko što ga je vidjelo, neće ga više vidjeti na istom mjestu.
[10] Djeca njegova traže naklonost jadnika, a blago njegovo mu izmiče iz ruku.
[11] Udovi mu puni mladalačke snage, ali i ona će leći sa njim u prah.
[12] Iako je zlo tako slatko u ustima njegovim pa ga ispod jezika krije,
[13] cjeliva ga i ne pušta, već ga drži uz nepce svoje:
[14] ipak mu se hrana u utrobi u otrov zmijski pretvara.
[15] Jer bogatstvo koje je progutao, mora vratiti; Bog će mu ga iz utrobe istjerati.
[16] Zmijski otrov će lizati, zato će stradati od njenog jezika.
[17] Dobro svoje neće vidjeti kraj potoka, kraj rijeka meda i mlijeka.
[18] Dobit on svu mora vratiti i plodove svoga rada neće jesti; ne donese mu sreću bogatstvo koje steče:
[19] jer je sirote zlostavljao i ostavio, prisvojio je kuću koju nije sagradio.
[20] Utroba mu nije poznavala mir, pohlepa njegova ništa ne poštedi.
[21] Ništa ne izmače njegovoj proždrljivosti, zato i dobra njegova neće biti postojana.
[22] Usred svog obilja će pasti u nevolju, snaći će ga ruke svih nesretnika.
[23] Kad napuni stomak, žar će srdžbe Svoje na njega sručiti i Njegov bijes će pasti u utrobu njegovu.
[24] Izmakne li oružju od gvožđa, snaći će ga luk mjedeni.
[25] Strijelu bi da izvuče, ali mu leđa probi, žuč mu se razliva i grozote smrtne ga spopadaju.
[26] Sva je tama puštena na njegova dobra; snaći će ga vatra nezapaljena; progutat će ostatak šatora njegovog.
[27] Nebo će krivicu njegovu obznaniti, a zemlja će se protiv njega dignuti.
[28] Dobit kuće njegove odnose, raspršit će se u danu Njegove srdžbe.
[29] To je sudbina bezbožnika Bogom dana, to je baština koju im Bog pripisa!”