Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:06

[1] Znaš li kako se rađaju divokoze? Vidje li kako se mlade jeleni?

[2] Izbroji li koliko mjeseci nose i poznaješ li vrijeme njihovoga rođenja;

[3] sagnuvši se mladunčad izbace i riješe se muka svojih.

[4] Mladunčad njihova jačaju, rastu u divljini, napuštaju ih i više se ne vraćaju.

[5] Ko je magarca divljeg pustio u divljinu i ko ga je odriješio,

[6] kome sam pustinju domom učinio, zemlju slanu kao boravište?

[7] On se podsmijava galami gradskoj i ne čuje viku pastira;

[8] brijegove on sebi kao livade izabire i iznalazi sve travke zelene.

[9] Da li će ti sluga bivo biti? Ostaje li kraj tvoje kolibe preko noći?

[10] Možeš li njega za brazdu prikovat da ralo vuče?

[11] Vjeruješ li mu zbog snage njegove velike, prepuštaš li mu zbog toga svoj posao?

[12] Računaš li na njega da žetvu tvoju prikupi i da je u tvoje spremište skupi?

[13] Krilima svojim noj veselo mlati; no, da li su krila i perja vjerna,

[14] jer on ostavlja jaja svoja zemlji i pušta da ih pijesak grije.

[15] Zaboravlja da bi ih stopalo moglo zdrobiti ili zvijeri polja pogaziti.

[16] S mladima postupa okrutno, kao da njeni nisu, ne mari ako joj je trud uzaludan;

[17] Jer Bog učini da mudrosti zaboravlja, ne pokloni joj razum.

[18] Ali kada se digne na bijeg, onda se ruga i konju i jahaču.

[19] Jesi li konju snagu podario i vrat mu grivom ukrasio?

[20] Zar ti činiš da skače kao skakavac? Da hrzanje ponosno zvuči strašno?

[21] Kopitom zemlju raskapa, raduje se snazi svojoj, neustrašivo na oružje srlja!

[22] Strahu se ruga, ne boji se i ne uzmiče čak ni pred mačem;

[23] nad njim klepeće topolac, oštrica koplja i sulica.

[24] Divljim trkom svojim kao da zemlju guta i ne staje ni kad rog zasvira;

[25] na svaki zov roga poviče: ‘Ha!’. Iz daljine osjeti borbu, viku gromoglasnog vojskovođe i kreševa klicanje.

[26] Zar po promisli tvojoj polijeće soko i krila širi jugu?

[27] Da li se orao na tvoj zov uzdiže i gnijezdi na stijenama uzvišenim?

[28] On živi u visinama na obroncima stijena, noći provodi na grebenima visokim.

[29] Odatle on plijen vreba, oči mu vide daleko;

[30] mladunčad njegova krv ispijaju, gdje ima poginulih tu je i on.”

Knjiga O Jobu — Chapters