Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:25

[1] A Job odgovori:

[2] „Koliko još želite dušu moju patiti i riječima me rasipati na komade?

[3] Već me deseti put nagrdiste; zar vas nije stid zlostavljanja vašeg?

[4] Ako sam zaista u zabludi, onda zabluda najviše pogađa mene!

[5] Ako uistinu mislite da se dičite nada mnom i da mi porugu prebacujete,

[6] spoznajte, da je Bog iskrivio pravo moje i da je mrežu bacio na mene.

[7] Gle, kada kličem: ‘Nasilje!’, ne dobivam odgovor, i kada prizivam u pomoć, ne nalazim prava.

[8] On je prepriječio put moj i ne mogu dalje, nad mojim je stazama rasuo tminu.

[9] Čast je moju skinuo i odbacio krunu s moje glave.

[10] Potpuno me odbacio da uvehnem, nadu je moju iščupao kao stablo iz korijena.

[11] Srdžba je Njegova planula na mene, i On me gleda kao jednog od neprijatelja Svojih.

[12] Čete Njegove stisnuto napreduju, krče put ka meni i opkoljavaju šator moj.

[13] Braću je moju otjerao od mene, a oni što me znaju postali su mi strani.

[14] Nestaje bližnjih mojih, prijatelji me zaboraviše.

[15] Ukućani moji i sluge me drže strancem, gledaju na mene kao na tuđinca.

[16] Zovnem li slugu svoga on mi ne odgovora, moram ga moliti ustima svojim.

[17] Ženi je gadan dah moj, a smrad moj vlastitim sinovima.

[18] Čak me i mladići preziru; ustanem li, besjede protiv mene.

[19] Svi me poznanici preziru, a oni koje sam volio se okrenuše protiv mene.

[20] Kosti mi vise o koži i mesu, jedva malo kože mi ostalo oko zuba.

[21] Imajte milosti prema meni, vi, prijatelji, jer ruka Božija me je udarila.

[22] Zašto me progonite kako i Bog, zar se ne zasitiste?

[23] O, da su riječi moje zapisane, da su unesene u knjigu jednu,

[24] da su dlijetom željeznim i olovom vječno uklesale u stijenu:

[25] Ja znam da je moj spasitelj živ i da će se naposljetku dignuti nad zemljom.

[26] I nakon što se olupina ovo raspadne, ja ću, oslobođen tijela i mesa ovoga, vidjeti Boga;

[27] Zaista, ja ću Ga gledati, i oči će Ga moje vidjeti, i neće Mu strane biti. To hoće srce moje!

[28] Kada govorite: ‘Kako ćemo ga goniti?’, i mislite da se korijen stvari kod mene može pronaći,

[29] onda se vi sami plašite mača! Jer mač će osvetiti sve grijehe, znajte da ima suda!”

Knjiga O Jobu — Chapters