[1] Tad odgovori Bildan iz Šuaha:
[2] „Koliko ćeš još vremena riječi tražiti? Saberi se prvo pa onda pričaj!
[3] Zašto na nas gledaš kao na stoku, zar smo toliko glupavi u tvojim očima?
[4] Ti, koji se sam razdireš u srdžbi svojoj, zar zbog tebe da zemlja usahne i da se sa svoga mjesta stijena pomjeri?
[5] Zaista, svjetlost bezbožnika će se ugasiti i plamen njegove vatre više neće blistati.
[6] Već se svjetlost gasi u njegovom šatoru i svjetiljka njegova iščezava nad njim.
[7] Snažni njegovi koraci postaju kraći, i vlastiti će ga naum sunovratiti.
[8] Jer nogama vlastitim će se saplesti u mrežu i hoditi preko jama.
[9] Uže će ga jedno za stopalo uhvatiti i tanki će ga konopac zadržati.
[10] Konopac je za njega skriven na tlu i zamka mu je na put postavljena.
[11] Sa svih strana ga grozote plaše i progone na svakom koraku.
[12] Propast ga njegova proždrljivo progoni, i nesreća je njegova spremna.
[13] Ona proždire udove tijela njegova; vijesnik smrti mu razdire tijelo.
[14] Izgone ga iz šatora, njegova utočišta, i tjeraju kralju grozote.
[15] U stanu njegovu tuđinac stanuje, sumpor mu po domu prosipaju.
[16] U dubini će mu korijenje uvehnuti, a s visina će se grane njegove osušiti.
[17] Sjećanje na njega nestaje na zemlji, a ime mu se na ulicama neće spominjati.
[18] Izgone ga iz svjetla u tminu, i tjeraju sa zemlje.
[19] Ni rod njegov ni porod ne ostaju među narodom, prazan ostaje dom njegov.
[20] Sudbinom se njegovom užasavaju zapadnjaci, a istočnjake hvata jeza.
[21] Tako prolazi dom nepravednoga i gradovi onih koji Boga ne poznaju!”