[1] Tad Gospod odgovori Jobu iz oluje govoreći:
[2] „Ko je taj što bez mudrosti savjet zavija u crnilo?
[3] Sada bokove svoje opaši kao junak! Ja ću pitati a ti odgovaraj!
[4] Gdje si bio kada sam temelje zemlje postavio? Reci ako znaš!
[5] Ko joj je mjeru odredio? Sigurno znaš? Ko je uže razapeo preko nje?
[6] Na čemu leže njeni temelji; ko joj je postavio kamen temeljac
[7] dok su zvijezde jutarnje zajedno pjevale, a svi sinovi Božiji radosno klicali?
[8] Ko je more branama zatvorio kada je izbijalo, isticalo kao iz majčina krila,
[9] kada sam mu oblake haljinama učinio i mračnu tminu pelenama,
[10] kad povukoh njegove granice, postavih kapije i prijevornice;
[11] kada sam rekao: ‘Do ovdje ćeš doći i ne dalje; ovdje će se smiriti ponos tvojih valova’?
[12] Jesi li ikada od kada živiš naredio suncu da izlazi ili pokazao mjesto crvenilu jutarnjem
[13] da zahvati krajeve zemaljske, da se zločinci povuku pred njim?
[14] Pretvara se kao glina pečatna i stoji kao haljina svečana;
[15] opakima se uzima svjetlo, a uzdignuta ruka njihova se slama.
[16] Jesi li došao do izvora morskih ili ispitao dubine bezdana mora?
[17] Da li su ti otkrivene kapije smrti ili si vidio ulaz u tminu neprozirnu?
[18] Jesi li sagledao širine zemaljske? Znaš li sve ovo? Odgovori!
[19] Koji je onda put do doma svjetlosti, i gdje bdije tama,
[20] da bi je do granice njene doveo, da bi spoznao staze do njenog doma?
[21] Eto, ti to znaš, jer si bio rođen u vremena ta, brojni su dani tvoji!
[22] Jesi li došao do riznica snijega, zar si spremište leda vidio,
[23] koje sam spremio za vrijeme nevolje, dane boja i rata?
[24] Znaš li put do mjesta gdje se svjetlost dijeli ili gdje se istočni vjetar raspršava zemljom?
[25] Ko je bujici kišnoj pokazao ležaj i munji gromoglasnoj prokrčio put
[26] da bi kiša padala po zemlji bez ljudi – na pustoš gdje čovjeka nema,
[27] da zasiti nedođiju i divljinu, da mladice zelene proklijaju?
[28] Zar kiša ima oca? Ko je stvorio kaplje rosne?
[29] Iz čijeg krila proizilazi led i ko je rodio prastaru hladnoću nebesku?
[30] Voda čvrsne poput kamena i površina vodena se ledi.
[31] Zar ti vežeš kopče Plejada ili možeš razriješiti okove Orionove?
[32] Možeš li Danicu izvesti u pravo vrijeme, vodiš li Velikog Medvjeda sa mladim njegovim?
[33] Poznaješ li zakone nebeske, određuješ li vladu njihovu nad zemljom?
[34] Možeš li glas svoj podići do oblaka da te prekriju bujice vodene?
[35] Umiješ li gromove slati da otputuju i da ti kažu: ‘Gle, tu smo’?
[36] Ko je mudrost ibisu zasadio i ko je u pijetla podario razum?
[37] Ko će mudrošću svojom oblake izbrojati i ko istresa svod nebeski,
[38] da se zgruša prah dok se grude ne slijepe?
[39] Loviš li plijen za lavicu, hraniš li mlade laviće,
[40] kada čame u pećinama svojim i kada u grmu vrebaju plijen?
[41] Ko hranu daje gavranu kada mladunčad njegova cijuču Bogu i mlataraju krilima od gladi?