[1] I ona tri čovjeka prestadoše odgovarati Jobu, jer je on smatrao da je pravedan.
[2] Tad planu srdžba Elihua, sina Barakeelova iz Buza, od plemena Ramova. Njegova srdžba planu na Joba jer se smatrao pravednikom i pravdao sebe, a ne Boga;
[3] naljutio se i na Jobove prijatelje, jer nisu našli nikakvog odgovora, a ipak su tvrdili da je Job kriv.
[4] Međutim, Elihu je čekao, nije htio govoriti jer je bio mlađi od ostalih.
[5] No, kada je Elihu primijetio da ova tri čovjeka više nemaju odgovora, planu gnjevom svojim.
[6] I Elihu, sin Baraakeela iz Buza, uze riječ i stade besjediti: „Mlad sam, a vaše glave su već sijede; zato sam se stidio i bojao toga da pred vama iznesem svoje mišljenje.
[7] Govorio sam: ‘Mudrošću svojom neka poučavaju oni stariji i godinama bogatiji!’
[8] Ali duša čovjeka, dašak Svesilnoga; to je ono što ljudima daje razbor.
[9] Nisu starci mudri, ne shvataju pravo ni oni bogati danima.
[10] Zato kažem: ‘Počujte me! Dajte da kažem ono šta mi je na umu!’
[11] Gle, vaše sam besjede pratio, zaključke vaše slušao dok ste prave riječi tražili;
[12] pažljivo sam vas slušao – i gle, nijednog ne bi koji Joba opovrgnu, nijednoga koji mu na besjedu odgovori.
[13] Pazite da ne kažete: ‘Pronašli smo mudrost, Bog će ga zatrti, ne čovjek!’
[14] On svoju besjedu nije uputio meni, zato mu i neću odgovarati vašim riječima.
[15] Zabrinuti su, ne odgovaraju više, riječi su svoje istrošili!
[16] Hoću li čekati jer više ne govore, zato što samo stoje i više ne odgovaraju?
[17] Zato ću dati svoj dio, iznijet ću svoje mišljenje!
[18] Jer riječima sam ispunjen, ali me duh koji je u meni zauzdava.
[19] Gle, utroba je moja poput zaklopljene posude vina, poput novih, nabreklih mješina.
[20] Moram govoriti da mi bude lakše; otvorit ću usta i besjediti.
[21] No, neću stati ni na čiju stranu, nijednom čovjeku neću laskati;
[22] jer ne umijem laskati – odmah bi me Stvoritelj moj smaknuo.