Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:10

[1] Jer doista, za srebro postoje nalazišta, i mjesta gdje se zlato pročišćava.

[2] Gvožđe se iz zemlje vadi, a rudača se pretapa u bakar.

[3] Čovjek staje u kraj tmini, kopa rudu do najvećih dubina, u mraku i dubokom crnilu.

[4] Rupe i rovove oni otvaraju daleko od ljudi; putnici ih zaboravljaju, tako vise, njišući se daleko od naroda.

[5] A što se tiče zemlje, iz nje hljeb niče, ali dublje je kao vatrom razrovano.

[6] U stijenama njenim su nalazišta safira i praha zlatnoga.

[7] Staze te ne poznaje nijedna grabljivica, oko sokolovo ih ugledalo nije,

[8] njome ni divljač ponosna nije zakoračila, a lav tuda nikad ne prođe.

[9] Čovjek ruku svoju polaže na stijene i hridi, iz korijena prevrće planine.

[10] Rovove tjera u stijene, i oko mu hvata svaku dragocjenost.

[11] Stjerao je rijeke u korita da se ne izlijevaju, a skrivene stvari on na svjetlost iznosi.

[12] Ali gdje će naći mudrost? Gdje je nalazište spoznaje?

[13] Čovjek ne poznaje njenu vrijednost; i nema je u zemljama živih.

[14] Bezdan progovara: ‘Nije u meni!’, a more: ‘Nije ni kod mene!’

[15] Zlatom je nemoguće platiti, i ne može se odmjeriti za srebro.

[16] Ne može se izravnati za zlato ofirsko, zamijeniti za dragocjeni oniks ili safir.

[17] Zlato i staklo joj nisu ravni, i ne može se kupiti za umjetninu zlatnu.

[18] Koralj i kristal nisu vrijedni spomena; cijena mudrosti je iznad bisera.

[19] Topaz iz Kuša joj nije ravan; sa čistim je zlatom nemoguće odmjeriti.

[20] Odakle onda potiče mudrost, gdje je spoznaje nalazište?

[21] Skrivena je od očiju svih živih, od ptica nebeskih.

[22] Provalija i smrt progovaraju: ‘Ušima našim smo čuli glasine o njoj!’

[23] No, Bog poznaje stazu do nje, on zna njeno stanište.

[24] Jer On gleda do krajeva zemlje i vidi sve što je pod svodom nebeskim.

[25] Kada je vjetrovima odedio snagu i vode odmjerio po Svojoj mjeri,

[26] kada je kiši zakon odmjerio i odredio stazu munji,

[27] tada ju je vidio i obznanio, potvrdio je i spoznao.

[28] A potom je poručio čovjeku: ‘Gle, strah Božiji – to je mudrost. Zla se kloniti – to je spoznaja!’”

Knjiga O Jobu — Chapters