[1] Na to Job odgovori:
[2] „Slušajte, o dobro čujte ono što imam reći: zar to da bude utjeha koju mi pružate!
[3] Dajte da govorim: i kad kažem svoje, ismijavajte me!
[4] Zar ja besjedu svoju upućujem čovjeku? Zašto da ne budem nestrpljiv?
[5] Pogledajte me i čudite se, ruku na usta stavite!
[6] Zaista, kada na to pomislim, sav zadrhtim, jeza me počine hvatati.
[7] Zašto žive bezbožnici, zašto starost dočekuju i postaju veliki i moćni?
[8] Potomci njihovi pred njima napreduju, nasljednici su im pred očima.
[9] Kuće su im sigurne, ne strahuju, bič Božiji ih ne udara.
[10] Bik njihov ne skače uzaludno, krave im se bez muka tele.
[11] Mladiće puštaju da lutaju poput stada ovaca, a dječica im veselo skaču.
[12] Oni radosno pjevaju uz harfu i bubanj, i vesele se uz zvuke svirala.
[13] Dane svoje provode u blagostanju, a potom se mirno spuštaju u carstvo mrtvih.
[14] A ipak govore Bogu: ‘Ostani daleko; za spoznaju Tvojih staza ne pitamo!
[15] Ko je Svesilni da Mu služimo, i kakve koristi imamo od toga da Ga zazivamo?’
[16] Ali gle, sreća nije u njihovim rukama; neka je zato savjet bezbožnika daleko od mene!
[17] Koliko se često gasi svjetiljka bezbožnika, kada ih zadesi nesreća, kada propadaju zbog srdžbe Njegove?
[18] Kad postaju kao slama na vjetru, i kao pljeva koju oluja raznosi?
[19] Da li Bog štedi nesreću bezbožnika za djecu njihovu? Neka se njima samima sveti, kako bi znali!
[20] Oči njihove vlastite neka vide propast i neka sami ispijaju bijes Svemoćnoga!
[21] Jer što im kuća znači nakon smrti, kada je prekinut niz mjeseci njihovih?
[22] Ko će Boga učiti mudrosti, kad je On taj koji sudi najvišima?
[23] Jedan umire u punoj snazi, sasvim miran i bezbrižan;
[24] vrč mu prepun mlijeka, kosti moždinom natopljene.
[25] Drugi umire klonule duše, a nikada nije okusio dobra:
[26] Zajedno oni leže u prahu i crvi se na njima skupljaju.
[27] Gle, ja poznajem vaše misli i prevrtljive spletke kojima mi želite nanijeti nepravdu!
[28] Jer vi pitate: ‘Gdje je kuća plemića? A gdje je šator u kojem su obitavali bezbožnici?’
[29] Zar niste pitali one koji prođoše putem? Zar niste pažnju obraćali na njihove dokaze,
[30] da zli biva pošteđen u danima nevolje, i da izmakne danu srdžbe i bijesa?
[31] Ko će mu djela njegova predočiti, ko će se osvetiti za ono što je uradio?
[32] A kad ga naposljetku prenesu u grob, nad njegovom humkom drže stražu.
[33] Lahki su mu grumeni zemlje dolinske; iza njega mnoštvo, a ispred njega bezbrojan puk.
[34] Što me tješite ništavilom? Prevara su vaši odgovori puka!”