[1] I Elihu nastavi govoriti:
[2] „Čujte mudraci, poslušajte vi, ljudi razumni!
[3] Jer uho ispituje riječi onako kako nepce kuša hranu.
[4] Dajte da se odlučimo za ono što je pravo, da spoznamo ono što je dobro!
[5] Jer Job tvrdi: ‘Imam pravo ali mi ga je Bog oduzeo;
[6] Ubrajaju me među lažove premda sam pravednik, neizlječive su rane moje iako nisam griješio.’
[7] Ko je čovjek poput Joba, koji porugu kao vodu ispija,
[8] koji sa zločincima putuje i sa opakima hodi?
[9] Jer on tvrdi: ‘Čovjek nema nikakve koristi od toga da se raduje Bogu.’
[10] Zato me poslušajte, vi razumni ljudi: daleko je od Boga da bezakonje širi i od Svesilnoga da nepravdu čini.
[11] On vraća čovjeku po djelima, svakom sudi po stazama njegovim.
[12] Doista, Bog ne čini zlo, i Svesilni ne krivi pravdu!
[13] Ko je Njemu zemlju podložio? A ko je stvorio sav krug zemaljski?
[14] Kad bi On samo na sebe pazio, kad bi Svoj duh i dašak oduzeo,
[15] sve bi živo propalo, i čovjek bi se vratio prahu.
[16] Ako imaš razuma, čuj ovo i slušaj šta govorim!
[17] Da li bi mogao vladati neko ko pravdu prezire? Hoćeš li osuditi Onoga koji je pravedan i silan;
[18] Njega koji kraljevima viče: ‘Nitkove!’ i knezovima: ‘Zlikovče!’?
[19] Koji se ne priklanja plemiću, kojem je jednak bogataš i siromah, jer su svi djelo ruku Njegovih?
[20] Odjednom umiru, u pola noći, u ponoć stresa narod i on odlazi; silnike zatire bez ljudske ruke.
[21] Jer očima prati sve staze ljudske, vidi sve korake njegove.
[22] Nema tame i crnine u kojoj bi se mogli skriti zločinci.
[23] Jer On ne mora dugo motriti da bi mu sudio.
[24] On uzvišene razbija bez kušnje i postavlja druge na njihova mjesta.
[25] Tako ih izvrće i smrvi noću, jer On poznaje sva djela njihova.
[26] Zbog opakosti njihovih ih kažnjava pred svima,
[27] jer su odrekli Njega, i nisu slijedili Njegove staze,
[28] jer nisu pazili na krik siromaha i glas potlačenih stiže do Njega.
[29] Kada miruje, ko će Ga osuditi? Kada lice Svoje sakrije, ko će Ga vidjeti? Bilo da je narod sav ili jedan čovjek?
[30] Da zločinci ne vladaju, da ne postanu narodu zamka.
[31] Da li je iko Bogu kazao: ‘Nosio sam svoje breme, neću više griješiti;
[32] pouči me onome što ne vidim – ako sam i nepravdu činio, neću više!’?
[33] Hoće li ti onda vratiti po tvojoj mjeri, jer ti odbacuješ? Jer na tebi je da biraš, a ne na meni; zato reci šta znaš!
[34] Razumni ljudi će mi poručiti, mudrac koji me čuje će reći:
[35] ‘Job besjedi poput neznalice, nerazborite su riječi njegove.’
[36] O, da se Jobu sudi do kraja, jer odgovara poput zločinaca!
[37] Jer na krivicu svoju nadodaje svetogrđe, plješće među nama i gomila riječi protiv Boga.”