[1] I Gospod reče Jobu:
[2] „Zar će kudilac sporiti sa Svesilnim? Neka sada govori onaj koji se s Bogom parniči!”
[3] Tad Job odgovori Gospodu:
[4] „Gle, suviše sam mali; kako da Ti odgovorim? Ruku ja polažem na usta svoja!
[5] Besjedio sam već jednom i ne nađoh odgovora, pa čak i drugi put, stoga ne želim više govoriti!”
[6] I Gospod odgovori Jobu iz oluje:
[7] „Bokove svoje opaši sada kao junak! Ja ću te pitati, a ti mi odgovaraj!
[8] Odluku Moju zar želiš poništiti, proglasit Me krivim da bi ti bio pravedan?
[9] Zar je ruka tvoja slična Božijoj, govoriš li glasom gromoglasnim?
[10] Ukrasi se ljepotom i uzvišenošću, obuci se otmjenošću i bogatstvom!
[11] Izlij bujice srdžbe svoje; pogledaj svakog oholog i ponizi ga!
[12] Svakog oholog pogledaj, ponizi ga, zgazi bezbožnike tamo gdje stoje.
[13] Zajedno ih u prah pokopaj, lica im prekrij tminom!
[14] Tada ću ti priznati da te tvoja desnica može spasiti.
[15] Pogledaj sada Behemota, kojeg sam kao i tebe stvorio: travu on jede poput magarca!
[16] Gle koja moć leži u njegovim udovima i koja sila u mišićima trbušnim!
[17] Rep mu je ispružen poput cedra; žile listova njegovih prepletene su čvrsto.
[18] Poput cijevi mjednih kosti su njegove, udovi njegovi kao gvožđe.
[19] Prvorođeni on je na stazama Božijim; On što ga napravi pruži mu i mač.
[20] Jer hranu mu donose gore gdje se sve životinje igraju.
[21] Ispod lišća lotosova on leži, skriven u močvari i bilju.
[22] Lišće lotosa ga prekriva sjenom svojom: vrbe ga potočne okružuju.
[23] Gle, oluja se silna sprema – on ne strahuje: on ostaje miran i kad bi mu se Jordan u usta izlio!
[24] Ko se usuđuje da ga u oči pogleda, ko će sulicom probiti nos njegov?