[1] Zašto Svesilni zadržava dane suda, zašto vjernici Njegovi nikada ne vide dane Njegove?
[2] Neki pomjeraju međaše, stoku kradu i napasaju je.
[3] Magarce siročeta odvede, u zalog uzimaju kravu udovici.
[4] Jadnike tjeraju sa puta, svi nemoćni se kriju.
[5] Gle, idu rano, poput divljih magaraca, da u pustinji ugrabe svoj plijen; divljina im daje hranu za dječicu.
[6] Pabirče hranu po polju, paljetkuju vinograd opakog.
[7] Goli oni provode noći. Haljina nemaju, i kada je hladno, nemaju se čime pokriti.
[8] Planinske kiše ih kvase, grle hrid jer utočišta nemaju.
[9] Ima onih što siroče od grudi odvajaju, siromahove haljine u zalog uzimaju.
[10] Goli lutaju, bez haljina, izgladnjeli snoplje nose.
[11] A u maslinjacima opakih ulje prave, i žedni gaze pune kace.
[12] Samrtnici jauču u gradovima, duše ranjenih vape; ali Bog ne mari.
[13] Ima onih što Njegovu svjetlost mrze. Oni ne žele spoznati puteve Njegove, i ne ostaju na Njegovoj stazi.
[14] Zorom ustaje ubica da pogubi jadnika i bijednika; u noćima je poput lopova.
[15] Oko preljubnika čeka sumrak jer misli: ‘Neće me niko vidjeti!’ i prekriva lice svoje.
[16] U mraku provaljuju u kuće; danju se skrivaju i zaključavaju, boje se svjetla.
[17] Neprozirna tama je njihovo jutro; jer su prijatelji grozotama noći.
[18] Govoris: ‘Brzo hita kao po površini vodenoj. Prokleta je baština njihova, put mu ne vodi kroz vinograde.
[19] Kao što žega i sunčev sjaj tope snijeg, tako mrtvila carstvo topi one koji su griješili.
[20] Majčino krilo će ga zaboraviti, crvi će se po njemu skupljati; niko ga se neće sjećati, oholost se njegova lomi poput stabla.’
[21] Nepravdu čine ženi nerotkinji, udovici ne donose dobra.
[22] A ipak Bog moćnicima duži život; ustaju, kada ih pritisne život.
[23] On ih čuva, na Njega se oslanjaju; očima motri staze njihove.
[24] Dignu se kratko, ali brzo padnu, padaju i snalazi ih isto kao i ostale, kao glave klasova bivaju sasječeni.
[25] Nije li tako? Ko će me u laž utjerati, ko će besjedu moju poništiti?”