[1] Tad Job odgovori Gospodu:
[2] „Spoznajem da sve umiješ i da Ti naum nijedan ne može biti spriječen.
[3] ‘Ko je taj što bez mudrosti savjet zavija u crnilo?’ Zaista, ja sam besjedio o onome što ne razumijem, stvarima koje su za mene suviše čudne i neshvatljive!
[4] Čuj sada, ja želim govoriti, ja ću pitati, a Ti me podučavaj!
[5] Dosada sam o Tebi slušao, ali sada Te oči moje vide.
[6] Zato se povlačim i kajem, pred Tobom se ponižavam u prahu i pepelu!”
[7] Kada je Gospod dovršio svoju besjedu Jobu, on reče Elifazu iz Temana: „Srdžba Moja je planula na tebe i tvoje prijatelje jer niste o Meni pravo zborili kao Moj sluga Job.
[8] Zato sada uzmite sedam junaca i sedam ovnova i pođite Mom slugi Jobu i povedite ih kao paljenice za vas same! Neka se Moj sluga Job moli za vas jer ću samo njegove molbe uslišiti, da prema vama ne postupam po oholosti vašoj jer niste pravo o Meni zborili kao Moj sluga Job.”
[9] Tad pođoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama i učiniše onako kako im je Gospod naredio. I Gospod sasluša Jobovu molitvu.
[10] I Gospod preokrenu sudbinu Jobovu dok se molio za svoje prijatelje; Gospod udvostruči sve što je Job prije imao.
[11] I sva braća i sestre, svi prijatelji i poznanici Jobovi se vratiše te su jeli u kući njegovoj; žalili su ga i tješili zbog svih nevolja koje je Gospod poslao na njega i svi mu pokloniše po srebrenjak i prsten zlatni.
[12] I Gospod blagoslovi kasniji život Jobov i više nego prijašnji; on dobi četrnaest hiljada ovaca, šest hiljada kamila, hiljadu jarmova volova i magarica.
[13] I rodi mu se još sedam sinova i tri kćeri.
[14] Prvoj dade ime Jemima, drugoj Kasija i trećoj Keren Hepuk.
[15] I u zemlji čitavoj ne nađoše tako lijepe djevojke kao Jobove kćeri. Otac im dade dio baštine među braćom.
[16] Job je poslije toga živio još stotinu i četrdeset godina te vidio svoj rod do četvrtog koljena.
[17] I umro je star, bogat danima.