[1] Bijaše nekoć u zemlji Uz čovjek koji se zvao Job. Bio je to čovjek bezgrešan i pravedan, bojao se Boga i klonio zla.
[2] Njemu se rodi sedam sinova i tri kćeri.
[3] Imao je sedam hiljada ovaca, tri hiljade kamila, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i mnogo sluga. Bio je najugledniji čovjek među istočnjacima.
[4] Njegovi su sinovi imali običaj da obilaze jedni druge i da priređuju svečane gozbe, svaki u svojoj kući i na svoj dan, te su pozivali i svoje tri sestre da bi sa njima jeli i pili.
[5] Kada bi se završili dani gozbe, Job bi ih pozvao i blagoslovio; ustajao je rano ujutro i prinosio paljenice za svakoga od njih jer je pomišljao: „Možda su mi djeca zgriješila i u svojim srcima proklela Boga!” Tako je Job uvijek činio.
[6] Ali desi se jednoga dana da sinovi Božiji stadoše pred Gospoda, a među njima pristupi i Sotona.
[7] Tada Gospod upita Sotonu: „Odakle dolaziš?” Sotona odgovori Gospodu: „Obiđoh zemlju i prođoh njom uzduž i poprijeko!”
[8] Tada Gospod nastavi: „Jesi li zapazio Moga slugu Joba? Sličnoga njemu nema na Zemlji; čovjeka tako bezgrešnog i pravednog koji se Boga boji i zla kloni!”
[9] Ali Sotona odgovori Gospodu: „Zar se Job uzaludno Boga boji?
[10] Zar nisi njega, kuću njegovu, i sve što ima ogradio? Djela ruku njegovih si blagoslovio, a stada njegova se šire po zemlji.
[11] Ali pruži jednom ruku Svoju i dotakni sve što posjeduje; gle onda, u lice će Te se odreći!”
[12] Tad Gospod reče Sotoni: „Pogledaj, sve što ima neka je u tvojim rukama; samo na njega ne diži ruku!” Tad Sotona odstupi ispred lica Božijeg.
[13] I desi se jednoga dana, dok su sinovi i kćeri njegove u kući njihovog prvorođenog brata jeli i vino ispijali,
[14] da dođe Jobu glasnik i kaže: „Volovi su orali i magarice su pasle pored njih,
[15] kad iznenada navališe Sabejci, uzeše ih i sluge pobiše oštricama svojih mačeva. Jedini ja izmakoh i dođoh da ti ovo javim!”
[16] Dok je još govorio, dođe drugi sluga i viknu: „Oganj Božiji pade sa neba, spali i proguta ovce i sluge tvoje, jedini ja utekoh i dođoh da ti ovo javim!”
[17] Dok je on još besjedio, dođe treći i reče: „Kaldejci upadoše s tri čete, oteše kamile i pogubiše sluge oštricom svojih mačeva, jedini ja utekoh i dođoh da ti ovo javim!”
[18] Dok je on još govorio, dođe četvrti i reče: „Tvoje kćeri i sinovi su jeli i vino pili u kući svoga najstarijeg brata,
[19] i gle, tada iz pustinje navali silan vjetar i zahvati sva četiri ugla kuće tako da se ona sruši i mladi ljudi poginuše, jedini ja utekoh i dođoh da ti ovo javim!”
[20] Tada Job ustade i pokida na sebi haljine, obrija glavu, pade na zemlju i pomoli se
[21] govoreći: „Go ja izađoh ispod krila majčinoga; go ću i uvehnuti. Gospod daje, Gospod uzima, neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!”
[22] U svemu tome Job ne zgriješi, niti je izustio kakvu riječ protiv Boga.