[1] Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me?
[2] Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je.
[3] Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.
[4] Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti?
[5] Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.
[6] Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.
[7] Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih.
[8] Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.
[9] Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore.
[10] Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu.
[11] Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.
[12] Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.
[13] U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.
[14] Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se.
[15] Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.
[16] Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih.
[17] Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.
[18] Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.
[19] Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka;
[20] Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju.
[21] Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.
[22] Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.
[23] Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.
[24] Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji.
[25] Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.