[1] Još govori Elijuj i reèe:
[2] Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veæa od Božije?
[3] Jer si rekao: šta æe mi pomoæi, kaka æe mi biti korist, da ne griješim?
[4] Ja æu odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom.
[5] Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe.
[6] Ako griješiš, šta æeš mu uèiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta æeš mu nauditi?
[7] Ako si pravedan, šta æeš mu dati? ili šta æe primiti iz ruke tvoje?
[8] Èovjeku kakav si može nauditi tvoja zloæa, i sinu èovjeèijemu pomoæi tvoja pravda.
[9] Vapiju od velikoga nasilja kojima se èini, i vièu na ruku silnijeh;
[10] A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noæu;
[11] Koji èini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih.
[12] Tamo vièu s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni.
[13] Jer Bog ne sluša taštine, i svemoguæi ne gleda na nju.
[14] Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; èekaj ga.
[15] A sada èim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si uèinio;
[16] Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava rijeèi.