[1] Još govori Elijuj i reèe:
[2] Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer još ima što bih govorio za Boga.
[3] Poèeæu izdaleka besjedu svoju, i pokazaæu da je tvorac moj pravedan.
[4] Doista, neæe biti lažne rijeèi moje, kod tebe je koji pravo misli.
[5] Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom.
[6] Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu.
[7] Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego još s carevima na prijesto posaðuje ih navijek, te se uzvišuju.
[8] Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim,
[9] Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna.
[10] I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja.
[11] Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti.
[12] Ako li ne poslušaju, ginu od maèa i umiru s bezumlja.
[13] A koji su licemjerna srca, navlaèe gnjev i ne vièu kad ih poveže;
[14] Umire u mladosti duša njihova i život njihov meðu kurvama.
[15] Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci.
[16] Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosaðuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline.
[17] Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snaðe te.
[18] Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti.
[19] Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? neæe ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega.
[20] Ne uzdiši za noæu u koju narodi odlaze na svoje mjesto.
[21] Èuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju.
[22] Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao on?
[23] Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniš nepravo?
[24] Opominji se da velièaš djela njegova, koja gledaju ljudi.
[25] Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka.
[26] Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokuèiti.
[27] Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh;
[28] Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko.
[29] I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu?
[30] Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva?
[31] Tijem sudi narodima, daje hrane izobila.
[32] Rukama zaklanja svjetlost, i nareðuje koga da srete,
[33] Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.