[1] A Jov odgovori i reèe:
[2] Da, vi ste ljudi, i s vama æe umrijeti mudrost.
[3] I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga?
[4] Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri.
[5] Baèen je luè po mišljenju sreænoga onaj koji hoæe da popuzne.
[6] Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke.
[7] Zapitaj stoku, nauèiæe te; ili ptice nebeske, kazaæe ti.
[8] Ili se razgovori sa zemljom, nauèiæe te, i ribe æe ti morske pripovjediti.
[9] Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uèinila?
[10] Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela èovjeèijega.
[11] Ne raspoznaje li uho rijeèi kao što grlo kuša jelo?
[12] U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum.
[13] U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum.
[14] Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori èovjeka, i ne može se otvoriti.
[15] Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevræu zemlju.
[16] U njega je jaèina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara.
[17] On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje.
[18] On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova.
[19] On dovodi knezove u ludilo, i obara jake.
[20] On uzima besjedu rjeèitima, i starcima uzima razum.
[21] On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake.
[22] On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni.
[23] On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira.
[24] On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta,
[25] Da pipaju po mraku bez vidjela, i èini da tumaraju kao pijani.