[1] A Vildad Sušanin odgovori i reèe:
[2] Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti.
[3] Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima?
[4] Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?
[5] Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati.
[6] Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu.
[7] Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera.
[8] Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu;
[9] Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež.
[10] Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi.
[11] Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce.
[12] Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj.
[13] Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti.
[14] Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom.
[15] Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov.
[16] Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove.
[17] Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama.
[18] Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta.
[19] Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem.
[20] Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah.
[21] Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.