[1] A Elifas Temanac odgovori i reèe:
[2] Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem,
[3] Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što?
[4] A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.
[5] Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.
[6] Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te.
[7] Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan?
[8] Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost?
[9] Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?
[10] I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega.
[11] Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?
[12] Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje,
[13] Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi?
[14] Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav?
[15] Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem;
[16] Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu?
[17] Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio,
[18] Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,
[19] Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju.
[20] Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.
[21] Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.
[22] Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè.
[23] Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.
[24] Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.
[25] Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro.
[26] Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.
[27] Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.
[28] I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja.
[29] Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo.
[30] Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh.
[31] Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata.
[32] Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti.
[33] Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati.
[34] Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.
[35] Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.