[1] Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.
[2] Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.
[3] Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.
[4] Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.
[5] Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.
[6] Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.
[7] Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.
[8] Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:
[9] Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.
[10] Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.
[11] Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.
[12] Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.
[13] Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?
[14] Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.
[15] U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,
[16] Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,
[17] Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;
[18] Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.
[19] I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.
[20] Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;
[21] Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,
[22] I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.
[23] Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,
[24] Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.
[25] I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,
[26] Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.
[27] Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.
[28] On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.
[29] Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,
[30] Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.
[31] Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.
[32] Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;
[33] Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.