[1] Još govori Elijuj i reèe:
[2] Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
[3] Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
[4] Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
[5] Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
[6] Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
[7] Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
[8] I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
[9] Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
[10] Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
[11] Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
[12] Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
[13] Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
[14] Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
[15] Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
[16] Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
[17] Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
[18] Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
[19] Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
[20] Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
[21] Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
[22] Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
[23] Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
[24] Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
[25] Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
[26] Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
[27] Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
[28] Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
[29] Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
[30] Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
[31] Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
[32] A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
[33] Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
[34] Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
[35] Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
[36] Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
[37] Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.