[1] A Jov odgovori i reèe:
[2] Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.
[3] Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.
[4] Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
[5] Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
[6] Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
[7] Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
[8] Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.
[9] Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
[10] Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
[11] Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
[12] Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
[13] Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob.
[14] A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.
[15] Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
[16] Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.
[17] Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
[18] Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
[19] Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?
[20] Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?
[21] Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
[22] Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?
[23] Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.
[24] Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
[25] A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.
[26] Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
[27] Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.
[28] Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
[29] Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,
[30] Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
[31] Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?
[32] Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
[33] Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
[34] Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?