[1] Zašto svemoguæemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh?
[2] Meðe pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu;
[3] Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici;
[4] Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi.
[5] Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj;
[6] Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov;
[7] Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti na zimi,
[8] Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k stijeni.
[9] Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog.
[10] Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju.
[11] Koji meðu njihovijem zidovima ulje cijede i grožðe u kacama gaze, podnose žeð.
[12] Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh vièu, a Bog ne ukida toga.
[13] Oni se protive svjetlosti, ne znajuæi za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem.
[14] Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noæu je kao lupež.
[15] I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: da me oko ne vidi. I sakriva lice.
[16] Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost.
[17] Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga.
[18] Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neæe vidjeti puta vinogradskoga.
[19] Kao što suša i vruæina grabi vode šnježne, tako grob grješnike.
[20] Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik.
[21] Združuje s njim nerotkinju koja ne raða, i udovici ne èini dobra.
[22] Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj.
[23] Da mu Bog u što æe se pouzdati; ali oèi njegove paze na njihove pute.
[24] Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se.
[25] Nije li tako? ko æe me utjerati u laž i obratiti u ništa rijeèi moje?