[1] Loviš li ti lavu lov? i laviæima trbuh puniš,
[2] Kad leže u peæinama i vrebaju u zaklonu svom?
[3] Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptiæi njegovi vièu k Bogu i lutaju nemajuæi šta jesti?
[4] Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu?
[5] Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu?
[6] Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova?
[7] Kako jaèa mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraæa se k njima?
[8] Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio?
[9] Kojemu odredih pustinju za kuæu i za stan slatinu.
[10] On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove.
[11] Što nalazi u gorama, ono mu je piæa, i traži svaku zelen.
[12] Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noæivao za jaslima tvojim?
[13] Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoæe li vlaèiti brazde za tobom?
[14] Hoæeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao?
[15] Hoæeš li se pouzdati u nj da æe ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti?
[16] Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje èaplji ili noju?
[17] Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi da ih prah grije;
[18] I ne misli da æe ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti;
[19] Nemilostiv je ptiæima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se.
[20] Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma.
[21] Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku.
[22] Jesi li ti dao konju jaèinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem?
[23] Hoæeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je;
[24] Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju;
[25] Smije se strahu i ne plaši se niti uzmièe ispred maèa;
[26] Kad zvekæe nad njim tul i sijeva koplje i sulica;
[27] Od nemirnoæe i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi.
[28] Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka èuje boj, viku vojvoda i pokliè.
[29] Eda li po tvome razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug?
[30] Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo?
[31] Na stijeni stanuje i bavi se, navrh stijene, na tvrdu mjestu.
[32] Odatle gleda hrane, daleko mu vide oèi.
[33] I ptiæi njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on.
[34] I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe:
[35] Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to.
[36] Tada Jov odgovori Gospodu i reèe:
[37] Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja.
[38] Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više.