[1] A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.
[2] A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.
[3] Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta;
[4] Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.
[5] Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.
[6] Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.
[7] Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.
[8] Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.
[9] I njima sam sada pjesma, i postah im prièa.
[10] Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.
[11] Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.
[12] S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.
[13] Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.
[14] Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.
[15] Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja.
[16] I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni.
[17] Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.
[18] Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.
[19] Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.
[20] Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.
[21] Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.
[22] Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.
[23] Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima.
[24] Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.
[25] Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?
[26] Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak.
[27] Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni.
[28] Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru.
[29] Brat postah zmajevima i drug sovama.
[30] Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.
[31] Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.