[1] Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kada je postao kralj, i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Hamitala, bila je jedna od Jeremijinih kćeri iz Libne.
[2] No, Sidkija je činio ono što je zlo u očima Gospodnjim, onako kako bi slučaj i sa Jojakimom.
[3] I bi to zbog gnjeva Gospodnjeg protiv Jerusalema i Judeje – da ih odbaci od lica Svoga – Gospod dade da se Sidkija pobuni protiv babilonskog kralja.
[4] Tako Nabukodonosor, kralj Babilona, navali na Jerusalem sa svojom vojskom u devetoj godini Sidkijine vladavine, desetog dana desetog mjeseca. Tako okruže grad i počnu graditi opsadne sprave.
[5] Opsada je trajala sve do jedanaeste godine vladavine kralja Sidkije.
[6] No, devetog dana četvrtog mjeseca, kad je glad u gradu prevazišla svaku mjeru i kada narod više nije imao hljeba,
[7] provale u grad, a ratnici se razbježe i pobjegnu iz grada iste noći putem kroz kapiju koja je između dva zida, kod kraljevog dvora, dok su Kaldejci opsjedali grad. Tako pođu putem za Aravu.
[8] Ali kaldejska vojska stane goniti kralja. Tako Sidkiju stignu u dolini Jerihon, nakon što se njegova vojska raspršila i razbježala na sve strane.
[9] Kralja zarobe i potom ga odvedu babilonskom kralju u Riblu, u zemlji Hamat, i on mu tamo presudi.
[10] Kralj Babilona naredi da se Sidkijina djeca pred njim pokolju, a dade i da se u Ribli pogube svi dostojanstvenici Judeje.
[11] Naredi da se Sidkiji izbiju oči, i okova ga u dva mjedena lanca. Tako ga babilonski kralj odvede u Babilon i baci u tamnicu gdje ostao do dana svoje smrti.
[12] Ali desetog dana petog mjeseca, devetnaeste godine Nabukodonosora, kralja Babilona, u Jerusalem stiže Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže koji je služio babilonskom kralju,
[13] i on spali Gospodnji dom, kraljev dom i sve kuće u Jerusalemu; dom svakog dostojanstvenika udari ognjem.
[14] A kaldejska vojska koju je vrhovni zapovjednik straže poveo razori sve jerusalemske zidine.
[15] Tako Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, skupi prosti narod, ostatak ljudi u gradu, sve one koji su prebjegli na stranu babilonskog kralja i preostale zanatlije, pa ih porobljene odvede u Babilon.
[16] Ali Nebusaradan, zapovjednik straže, ostavi prost narod da rade u vinogradima i da obrađuju zemlju.
[17] No, mjedene stupove koji su pripadali Gospodnjem domu, postolja i umivaonike, sve stvari iz Gospodnjeg doma, Kaldejci razbiju, a mjed odvuku nazad u Babilon.
[18] Tako su odnijeli posuđe i metlice, noževe, naćve, posudice i mjedeni pribor kojim se vršila služba.
[19] Umivaonike, zdjelice za kad, posudice i lonce, svijećnjake, naćve i šerpice za žrtve – vrhovni zapovjednik straže odnese sve ono što je bilo izrađeno od čistog zlata i srebra.
[20] Ona dva stupa, umivaonik i dvanaest mjedenih teladi ispod; postolja, koja je kralj Salomon dao izraditi za Gospodnji dom – mjed koja je ostala iza ovih stvari se nije dala izmjeriti.
[21] A što se tiče ona dva stupa: jedan stup je bio visok osamnaest lakata, mogao ga je obuhvatiti konopac od dvanaest lakata; bijaše debeo četiri prsta i šupalj.
[22] Nad njim je stajala glavica od mjedi visoka pet lakata, a po njoj oplet i mogranji – sve skovani od mjedi. Drugi stup je bio isti.
[23] Bilo je devedeset šest šipki po strani – svega je bilo stotinu spletenih šipki.
[24] Vrhovni zapovjednik straže povede Seraju, vrhovnog svećenika, drugog svećenika Sefaniju i trojicu čuvara praga.
[25] Zatim iz grada odvede činovnika, onoga koji je upravljao ratnicima, i sedmericu kraljevih savjetnika koji su još bili tamo. Potom pisara vojskovođe, koji je popisivao narod u vojsku, i šezdeset ljudi koji su još bili u gradu.
[26] Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, ih sve odvede babilonskom kralju u Riblu.
[27] Kralj ih dade pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat. Tako Judu odvedoše porobljenog iz svoje zemlje.
[28] A ovo je narod koji je Nabukodonosor odveo i porobio: sedme godine tri hiljade dvadeset i tri Judejca;
[29] osamnaeste godine Nabukodonosora, osamsto trideset dvije duše iz Jerusalema.
[30] Dvadeset i treće godine Nabukodonosora Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, odvede sedamsto četrdeset i pet duša. Svega ih je odvedeno četiri hiljade i šeststo.
[31] Trideset sedme godine otkako je odveden Jojakim, kralj Judeje, dvadeset i petog dana dvanaestog mjeseca, babilonski kralj Evil-Merodak pomilova Jojakima, judejskog kralja, i izvede ga iz tamnice.
[32] S njim je ljubazno razgovarao i njegovu stolicu postavi iznad sjedala drugih kraljeva koji su s njim bili u Babilonu.
[33] Dao mu je da skine tamničke haljine, i tako je s njim ručao za cijelog svog života.
[34] A kralj Babilona ga je izdržavao u svim preostalim danima njegova života, davao mu koliko mu je bilo potrebno, sve do dana njegove smrti.