[1] „Ah, kad bi se glava u vodu preobrazila, a oči u izvor suzni, danju i noću bih oplakivao sve one pobijene iz naroda moga.
[2] Ah, da u pustinji imam odmaralište putnicima, da mogu ostaviti narod Svoj i otići! Jer svi su oni nečasni i rulja nevjerna.
[3] Zapeli su jezike lažima kao lukove, i ne postadoše silni u zemlji istinom, jer hodili su od zla do zlobe; ali Mene nisu poznali! Tako reče Gospod.
[4] Neka se svako čuva prijatelja, neka ne vjeruje bratu svome! Jer svaki brat vara, i svaki prijatelj kleveće.
[5] Jedan vara drugog, ne govore istinu; jezike su poučili lažima, izmoriše se od grijeha silnih.
[6] Tvoj stan je usred laži, zbog lažljivosti Me neće spoznati!” Tako reče Gospod.
[7] Stoga Gospod nad vojskama veli ovako: „Gle, Ja ću ih pretopiti i pročistiti; jer kako bih drukčije s narodom Svojim?
[8] Jezik njihov je strijela otrovna, jer laži govore: bližnjem besjede, a usta im puna mira, dok mu tajno u srcima zamku spremaju.
[9] Da ih ne kaznim zbog ovoga?” Tako veli Gospod. „Da se ne osvetim narodu ovakvom?
[10] Plakat ću i jecati na gorama, tužaljku zapjevati pustari divljoj jer je posve spaljena, i niko više tuda ne prolazi. Više se ne čuje blejanje stada, razbježala se stoka i ptice.
[11] Jerusalem ću pretvoriti u ruševnu hrpu kamenja, u brlog šakalima; a gradove Judeje ću posve razoriti, ostat će pustinja nenaseljena.”
[12] Ko je tako mudar da ovo shvati? Kome su se obratila usta Gospodnja da mu objave zašto zemlja propada, zašto je spaljena i slična pustinji kroz koju niko ne prolazi?
[13] A Gospod kaza: „Jer su ostavili Zakon Moj koji im dadoh; jer se nisu pokorili glasu Mome i nisu po njemu živjeli,
[14] već su slijedili svoja srca tvrda, i bludili za Baalima, što su vidjeli od očeva svojih.”
[15] Gospod nad vojskama, Bog Izraela, stoga kaza ovako: „Nahranit ću ovaj narod gorčinom i vodom zatrovanom.
[16] Rasijat ću ih među narode koje ne poznaju ni oni, niti su ih znali očevi njihovi, a za njima ću slati mač sve dok s njima ne svršim.”
[17] Ovako veli Gospod nad vojskama: „Čuvajte se, zovite narikače, neka dođu; pozovite žene mudre, neka priđu.
[18] Neka hitro zapjevaju tužaljku, da nam poteku suze, i da kaplje voda s vjeđa naših.
[19] Jer čujemo tugaljivo jecanje iz Siona: ‘Kako propadosmo! Kako smo jadno osramoćeni! Morali smo ostaviti zemlju, jer razoriše domove naše!’”
[20] Stoga čujte riječ Gospodnju, o žene, i dobro načulite uši riječima usta Njegovih; kćeri poučite tužaljkama, i svaku susjedu svoju pjesmama tužnim.
[21] Jer smrt zađe kroz prozore naše, uđe u dvorove da djecu kupi s ulica, a mladiće s trga.
[22] Reci: Gospod kaza ovako: „Leševi će biti gnoj poljima, kao snoplje iza žeteoca, koje niko ne kupi.”
[23] Ovako veli Gospod: „Mudrac se ne diči mudrošću svojom, a silnik snagom svojom, a bogataš se ne oholi bogatstvom.
[24] Neka se onaj željan hvale, ponosi time da je razborit, i da Me spoznao, da je shvatio da sam Gospod; da poštenjem, pravdom i milošću postupam na zemlji! Jer to Mi je milo.” Ovako kaza Gospod.
[25] „Gle, dolaze dani” – tako reče Gospod – „kad ću pohoditi i one obrezane i neobrezane.
[26] Egipćane, Judejce, Edomce, Amonce, Moapce i sve one brada uobličenih, što u pustinji stanuju. Jer svi ti narodi su neobrezani, no, cijeli dom Izraela je srca neobrezana.”