[1] Devete godine Sidkije, kralja judejskog, u desetom mjesecu, Nabukodonosor, kralj babilonski, dođe pred Jerusalem s cijelom svojom vojskom i stade opsjedati grad.
[2] Jedanaeste godine Sidkije, devetog dana četvrtog mjeseca, provališe u grad.
[3] Svi dostojanstvenici babilonskog kralja uđoše u grad i zauzeše Srednje kapije. Bili su to vrhovni činovnik Nergal Sar-Eser, vrhovni dvorjanin Nebo-Sarsekim, i Nešasban, visoki mag, sa svim ostalim dostojanstvenicima babilonskog kralja.
[4] Kad su Sidkija, kralj judejski, i svi njegovi ratnici to vidjeli, pobjegnu. Izvuku se iz grada te noći i krenu putem do Kraljevih vrtova, kroz kapiju između dva zida, a onda krenu ka Jordanskoj dolini.
[5] No, kaldejska vojska ih stane goniti i stigne Sidkiju u dolini Jerihona. Zarobe ga i odvedu Nabukodonosoru, kralju babilonskom, u Riblu u zemlji Hamat. Tamo mu kralj presudi.
[6] Kralj Babilona dade da se Sidkijini sinovi pogube pred njim u Ribli; kralj dade pogubiti sve dostojanstvenike judejske.
[7] No, Sidkiji izvade oči i okuje ga u dva željezna lanca da ga vodi u Babilon.
[8] Kaldejci spališe kraljev dvor i kuće, zatim srušiše zidine Jerusalema.
[9] Ostatak naroda – one koji su ostali u gradu i one koji su prebjegli Kaldejcima, sa onim narodom koji je ostao, odvede u Babilon Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže.
[10] Ali Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, ostavi nešto naroda u Judeji – one siromašne koji nisu imali nikakva imanja – i toga dana im dodijeli vinograde i polja.
[11] Nabukodonosor, kralj Babilona, dade Nebusaradanu, vrhovnom zapovjedniku straže, zapovijed za Jeremiju, govoreći:
[12] „Povedi ga i brini o njemu! Nemoj mu nauditi, nego s njim postupaj onako kako ti kažem!”
[13] Tad Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, Nebušazdan, vrhovni dvorjanin, Nergal-Sar-Eser, vrhovni mag, i svi dostojanstvenici kralja pošalju glasnike,
[14] i dadoše Jeremiju dovesti iz tamničkog dvorišta. Predaju ga Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, i ovaj ga odvede kući. Tako ostane u svom narodu.
[15] Ali Jeremiji dođe Gospodnja riječ još u ono vrijeme kad je bio u tamničkom dvorištu:
[16] „Pođi i reci Kušitu Ebed Meleku: Ovako kaza Gospod nad vojskama, Bog Izraela: ‘Sručit ću Svoju riječ na ovaj grad – na zlo, ali ne na dobro – i ona će se ispunjavati svakoga dana pred tobom.
[17] Ali tebe ću spasiti toga dana – tako kaza Gospod – i nećeš biti predan u ruke onim ljudima kojih se plašiš.
[18] Dat ću da umakneš, nećeš pasti od mača, nego ćeš svoj život odnijeti kao plijen, jer si se u Mene pouzdao!’” Tako reče Gospod.