[1] Ovo je Gospodnja riječ koja dođe vjerovjesniku Jeremiji o narodima.
[2] O Egiptu: O vojsci faraona Neke, kralja egipatskog, koja se nalazila kraj Eufrata, tamo gdje je potuče Nabukodonosor, kralj Babilonski, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskog:
[3] „Spremite kratke i duge štitove, i pođite u boj!
[4] Upregnite konje i zajašite, o, konjanici! Postrojite se s kacigama, navucite oklope i uzmite koplja!
[5] Zašto ih vidim kako uplašeni posustaju? Njihovi junaci su potučeni, bježe, nijedan se ne osvrće; grozota svuda oko njih – tako kaza Gospod.
[6] Onaj hitrih nogu neće izmaći, snažan čovjek neće pobjeći; spotiču se i padaju na sjeveru kraj Eufrata!
[7] Ko to nadolazi kao Nil, kome vode naviru kao bujice?
[8] Egipat nadolazi kao Nil, vode mu naviru kao bujice; on viče: ‘Poći ću i zemlju prekriti, uništiti gradove i stanovnike njegove!’
[9] Navali, konjico! Jurite, bojna kola! Neka se postroje oni snažni, štitonoše Kuša i Puta, strijelci luditski.
[10] A ovo je dan osvete Kralju, Gospodu nad vojskama; dan u kojem se sveti dušmanima. Mač će žderati, zasitit će se krvlju, jer Kralj prinosi klanicu, Gospod nad vojskama, u zemlji sjevernoj kraj Eufrata!
[11] O, djevice, pođi u Gilead po balzam, ti kćeri egipatska! Zalud ti silni mehlemi tvoji, tebi nema lijeka!
[12] Narodi su čuli za sramotu, zemlja je ispunjena tvojim vapajima; jer jedan junak se spotiče o drugoga zajedno će pasti.”
[13] Ovo je riječ koju Gospod uputi vjerovjesniku Jeremiji o tome da će Nabukodonosor, kralj babilonski, doći i potući Egipat:
[14] „Obznanite u Egiptu, proširite glas u Migdolu, doista, neka se čuje u Nofi i Tafnisu! Reci: ‘Ustaj i spremi se, jer mač ždere oko tebe!’
[15] Zašto su pali silnici tvoji? Nisu ostali na nogama jer ih je Gospod gurnuo!
[16] Dao je da se mnogi spotaknu, jedan je padao preko drugoga vičući: ‘Dajte da se vratimo narodu svome i domovini, da se sklonimo od mača nemilosrdnog!’
[17] Faraona, kralja egipatskog, prozivaše ‘Bukom koja maši čas pravi’.
[18] Tako mi Moga života – reče Kralj čije je ime Gospod nad vojskama: Onako kako je Tabor pod brdima, a Karmel na moru – tako je izvjesno da će on doći!
[19] Skupi svoje prnje, kćeri egipatska, jer Nof će ostati ruševina spaljena, nenaseljena.
[20] Egipat je divna mlada krava, ali stiže obad sa sjevera!
[21] A i plaćenici njegovi, gojna telad, i oni se okrenuše i svi pobjegoše, ne ostadoše postojani; jer i njih snađe dan nevolje, vrijeme suda.
[22] Nešto šušti kao siktanje zmije! Da, oni nadiru s vojskom, navaljuju sjekirama kao drvosječe.
[23] Obaraju šumu egipatsku” – tako kaza Gospod – „premda je neprohodna; jer ima ih više no skakavaca!
[24] Osramoti se kćer egipatska; predana je u ruke sjevernog naroda.”
[25] Gospod nad vojskama, Bog Izraela, reče: „Gle, kažnjavam Amona tebskog, faraona i cijeli Egipat, njegove bogove i kraljeve, faraona i one što se u njega uzdaju.
[26] Predat ću ih u ruke onima koji im o glavama rade, u ruke Nabukodonosoru, kralju Babilona, i njegovim slugama. Potom će zemlja iznova biti naseljena kao u drevnim vremenima.”
[27] „No, ti se nemoj plašiti, slugo moj Jakove; ne boj se Izraele! Gle, spasit ću te iz zemlje daleke, potomke tvoje sa mjesta sužanjstva njihova – Jakov će se vratiti svome domu, živjet će sigurno i mirno, i niko ga neće uznemiravati.
[28] Ne boj se, slugo moj Jakove, tako kaza Gospod; jer Ja sam uz tebe. Dokrajčit ću sve narode koje sam protjerao, ali tebe neću posve iskorijeniti, nego ću te u pravoj mjeri ukoriti; jer ne mogu te ostaviti nekažnjena.”