[1] Ovo je Gospodnja riječ o Babilonu, o zemlji Kaldejaca, koju objavi kroz vjerovjesnika Jeremiju:
[2] „Obznanite među narodima, neka počuju; dignite bajrake, objavite, nemojte kriti; Babilon je pao osramoćen, Marduk je razbijen. Njihovi idoli su postali ruglo; njihova božanstva su prestravljena.
[3] Jer na njih kreće narod sa sjevera; narod koji će opustošiti zemlju dok ne ostane posve prazna, u njoj neće biti ni čovjeka ni stoke, svi će se brzo razbježati.”
[4] „U onim danima i u tim časovima” – tako kazuje Gospod – „doći se sinovi Izraela, a sa njima i sinove Judini; ići će plačući, da nađu Gospoda, Boga svoga.
[5] Pitat će kuda za Sion, jer tamo upravljaju lica svoja: ‘Hajdemo! Prionimo uz Gospoda Savezom vječitim, nezaboravnim!’
[6] Narod Moj je bio poput izgubljenih ovaca; njihov narod ih povede na stranputice; lutali su po gorama, prelazili s brda na planine, i zaboravili na mjesto mira svoga.
[7] Svi na koje nabasaše stadoše ih žderati, a dušmani su vikali: ‘Ne griješimo! Oni su se ogriješili o Gospoda, o stanište pravde, o nadu očeva svojih – o Gospoda!’
[8] Bježite iz Babilona, odlazite iz zemlje kaldejske, budite kao jarci što stado predvode.
[9] Jer, gle, na sjeveru skupljam zbor naroda golemih; i dat ću da pođu na Babilon, da ga opsjednu i zauzmu. Njihove strijele su kao u vješta junaka, koji se ne vraća praznih ruku.
[10] Tako će Kaldeja postati plijen, a svi pljačkaši će se zasititi” – tako veli Gospod.
[11] „Da! Radujte se! Likujte, vi što popljačkaste baštinu Moju; poskakujte kao june na paši, kao ždrebad ržete!
[12] Vaša mati će se posve osramotiti; bit će ponižena ona koja vas rodi. Gle, ona je posljednji narod, pustara suha, pustinja neplodna.
[13] Ostat će nenaseljena i posve razorena zbog gnjeva Gospodnjeg; prolaznici će se zgrožavati nad Babilonom, zviždat će zbog svih njegovih nevolja.
[14] Strijelci, postrojite se oko Babilona! Odapinjite, nemojte štedjeti strijele, jer o Gospoda se ogriješio.
[15] Zaurlajte bojnim pokličima! Mora se predati; padaju temelji njegovi, zidovi se ruše – jer ovo je osveta Gospodnja. Osvetite se! Činite onako kako je i sam činio!
[16] Iz Babilona istrijebite sijača i žeteoca! Svako će se okrenuti narodu svome, svaki će u svoju zemlju pobjeći, pred mačem nemilosrdnim!
[17] Izrael je ovca izgubljena; lavovi je poplašiše. Najprije je proždrije asirski kralj, a sad joj kosti drobi kralj babilonski, Nabukodonosor.”
[18] Stoga Gospod nad vojskama, Bog Izraela reče: „Gle, snalazim kralja Babilona i zemlju njegovu, onako kako kaznih asirskog kralja.
[19] A Izrael ću vratiti njegovim pašnjacima, da se napasa u Karmelu, Bašanu, da se zasiti na gorju Efrajim i u Gileadu.
[20] U tim danima i časovima, tražit će krivnju Izraela – tako kaza Gospod – no, neće je pronalaziti, i grijehe Izraelove, ali ih više neće biti. Oprostit ću onima preostalim.
[21] Pođi na Meratajim, na one što u Pekodu žive! Gonite ih, ubijajte i posve istrijebite” – tako kaza Gospod, „s njima učinite onako kako sam kazao.”
[22] „Bojna vika je u zemlji, propast ogromna!
[23] Kako li je slomljen i razbijen čekić zemlje cijele! Kako Babilon postade užas narodima.
[24] Postavio sam ti zamku, Babilone, i ti si u nju upao, ni sam nisi primijetio; uhvaćen si i zarobljen, jer si se protiv Gospoda digao.
[25] Gospod je otvorio oružarnicu Svoju, iznio je oružje gnjeva Svoga, jer Kralj, Gospod nad vojskama, ispunjava naum u zemlji Kaldejaca.
[26] Snađite zemlju sa svih strana, otvorite žitnice njegove, složite sve kao snoplje, kaznite ga, neka ne ostane ništa!
[27] Pokoljite njegove bikove, odvodite ih na klanje! Teško njima, jer kucnuo je čas njihov, vrijeme suda!
[28] Čuje se vika onih što iz Babilona izmakoše, što bježe da objave gnjev Gospoda, Boga našeg, u Sionu – osvetu zbog Hrama Njegova.
[29] Postrojite strijelce protiv Babilona; zapnite lukove! Utaborite se oko grada, neka se nijedan ne spasi! Vraćajte mu po djelima njegovim, činite s njim onako, kako je i sam postupao! Jer drznuo se protiv Gospoda, sveca Izraelova!
[30] Stoga će mladići padati po ulicama, svi ratnici će izgubiti glave tog dana!” Tako reče Gospod.
[31] „Gle, polazim protiv tebe što se oholiš” – tako kaza Kralj, Gospod nad vojskama – „došao je dan, čas suda;
[32] tad će se opaki spotaknuti i pasti, i niko ih neće podizati; u gradovima ću raspaliti oganj, koji će sažeći okolinu.”
[33] Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Izraelovi sinovi i sinovi Jude zajedno trpe nasilje, a ne pušta ih niko od onih koji su ih porobili i odveli – neće da ih oslobode.
[34] Ali vaš Spasitelj je moćan, ime Mu je Gospod nad vojskama; doista, On će povesti parnicu njihovu, zemlji će pokloniti mir, a Babilonce snaći nevoljom.”
[35] „Kaldejci i Babilonci idu pod mač” – tako kaza Gospod – „dostojanstvenici njihovi i mudraci!
[36] Lažni proroci pod mač – da se pokažu kao ludaci; Pod mač s njihovim junacima, neka ih oplijene.
[37] Pod mač s kolima i konjima, sa svim strancima u redovima njihovim, neka kao žene postanu! Pod mač s njihovim blagom – neka ga odnesu!
[38] Neka isuše vode njihove! Jer ovo je zemlja idola, a oni grozotama pomutiše vlastiti razum.
[39] Neka se tamo nasele šakali, divlje zvijeri i sove. Ostat će dovijeka nenaseljen, u svim pokoljenjima;
[40] onako kako zbacih Sodomu i Gomoru, i sela okolna – da tamo više niko ne živi, da su nenaseljena mjesta pusta.” Tako kaza Gospod.
[41] „Gle, vojska nadire sa sjevera, golem narod i mnogo kraljeva, sve ih podižem s kraja zemlje.
[42] Vješti su s kopljem i lukom, nemilosrdni su i nemilostivi; dižu buku kao kad more huči, na konjima su ratnici naoružani, spremni za rat – za rat protiv tebe, o kćeri babilonska!
[43] Onemoćale ruke u kralja babilonskog, hvata ga strah i grč kao porodilju – gle, čuo je vijest o njima.
[44] Da, onako kako lav uzlazi iz šikara jordanskih, i stiže dolinama plodnim, tako ću te otjerati, i nad zemlju postaviti onog koji je izabran. Jer ko je sličan Meni? Ko će Me pozvati na parnicu? Koji pastir može preda Me stati?
[45] Stoga čujte naum Gospodnji, sve ono što namjerava učiniti zemlji kaldejskoj; doista će ih odvlačiti, čak i najmanjeg u stadu! Zaista, nad njima će se pašnjak zgražavati!
[46] Zemlja tutnji od vike: ‘Babilon je pao’, a buka odzvanja među narodima.”