[1] Gospodnja riječ dođe Jeremiji u četvrtoj godini kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga:
[2] „Uzmi svitak i na njemu zapiši sve riječi koje ti objavih o Izraelu, Judeji i svim narodima od onoga dana kad ti se prvi put obratih, od vremena Jošije pa sve do dana današnjeg!
[3] Možda će se dom Judeje obazrijeti na sve zlo koje im namjeravam učiniti, da se svaki odvrati sa svoje zle staze – da im oprostim grijehe i prijestupe njihove!”
[4] Tad Jeremija pozove Baruha, sina Nerijeva, i Baruh sve zapisa na svitak po Jeremijinu kazivanju; sve riječi Gospodnje koje mu objavi.
[5] Tako Jeremija naloži Baruhu govoreći: „Meni je zabranjeno poći u Gospodnji dom,
[6] zato ti idi i pročitaj sve ovo što si zapisao na svitak, sve kako sam ti kazao – sve riječi Gospodnje – pred narodom na dan posta u Gospodnjem domu; ovo ćeš pročitati i svim Judejcima koji dolaze iz gradova!
[7] Možda će Gospod uvažiti vapaje njihove, možda se zauzdaju i odvrate sa svojih zlih staza; jer Gospod je govorio o golemoj srdžbi i gnjevu ovome narodu!”
[8] I Nerijev sin Baruh učini onako kako je vjerovjesnik Jeremija naložio – iščitao je Gospodnje riječi u Hramu.
[9] Tako se u petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja Judeje, u devetom mjesecu, cijeli narod Jerusalema i sav narod iz gradova Judeje skupi u Jerusalemu za post Gospodnji.
[10] Tad se Baruh nađe u Gospodnjem domu i pred cijelim narodom stane čitati besjede Jeremijine iz knjige. Bio je u sobi Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim kapijama Gospodnjeg doma.
[11] A Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ču sve Gospodnje riječi iz knjige.
[12] Potom pođe u kraljevski dvor, u pisarnicu. I gle, tamo su sjedili svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi.
[13] Mikaj im prenese sve one riječi koje je čuo od Baruha dok je čitao iz knjige pred narodom.
[14] Tada dostojanstvenici pošalju Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu i poruče: „Uzmi svitak iz kojeg si čitao narodu i dođi!” Tako Baruh uzme svitak i dođe dostojanstvenicima.
[15] A oni mu se obrate govoreći: „Sjedi i čitaj!” Tako Baruh stane čitati.
[16] Oni se strašno uplaše pošto su čuli sve one riječi, zgledali su se prestravljeni, a potom rekoše Baruhu: „Moramo izvijestiti kralja o svemu ovome!”
[17] Zatim ga upitaju: „Reci, kako si zapisao sve ove riječi iz njegovih usta?”
[18] A Baruh odvrati: „On mi je kazivao, a ja sam mastilom zapisivao u knjigu!”
[19] Tad mu dostojanstvenici nalože: „Idi, ti i Jeremija se sakrijte – neka niko ne zna gdje ste!”
[20] Potom pođu u kraljev dvor, nakon što su svitak ostavili u odajama pisara Elišame i kralja izvijeste o svemu rečenom.
[21] Kralj pošalje Jehudija da donese svitak; on ga donese iz odaja pisara Elišame, i Jehudija pročita sve pred kraljem i dostojanstvenicima koji su bili kraj njega.
[22] No, kralj je bio u zimskom domu – bio je deveti mjesec – a pred njim je gorjela vatra.
[23] I bi ovako – kad bi Jehudija pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim nožem i bacao u vatru i na žeravice, sve dok cijeli svitak nije izgorio.
[24] Ne bi nikog među njima koji se zbog toga zgrozio, koji je stao kidati haljine se sebe, ne učiniše to ni kralj ni sluge njegove iako su svi čuli riječi.
[25] Elnatan, Delaja i Gemarja su molili kralja da ne spaljuje svitak, ali on nije htio poslušati.
[26] Potom kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i vjerovjesnika Jeremiju – no, Gospod ih je sakrio.
[27] Jeremiji dođe Gospodnja riječ nakon što je kralj spalio svitak sa svim riječima koje je Baruh zapisao po Jeremijinu kazivanju:
[28] „Uzmi drugi svitak i na njemu zapiši sve ranije riječi, sve što je pisalo na prvom svitku koji je spalio Jojakim, kralj Judeje!
[29] A reci sljedeće o Jojakimu, kralju judejskome: Ovako kaza Gospod: Spalio si svitak i vikao: ‘Zašto si zapisao da će kralj Babilona zasigurno doći i da će razoriti ovu zemlju i istrijebiti stoku i ljude u njoj?’
[30] Stoga Gospod ovako govori o Jojakimu, kralju Judeje: Neće imati nasljednika na prijestolju Davidovu. Njegov leš će izbaciti van, žega će ga pohoditi danima, a u noćima će se mraz po njemu hvatati.
[31] Kaznit ću ga, potomke njegove i sluge zbog opakosti njihove. Snaći ću njega, sve stanovnike Jerusalema, i sve muževe Judeje onom nevoljom kojom sam prijetio, i o kojoj ništa nisu htjeli čuti!”
[32] Tad Jeremija uzme drugi svitak i pruži ga pisaru Baruhu, Nerijevom sinu. Zapisivao je ono što Jeremija kazuje, sve riječi koje su ranije stajale u knjizi koju je Jojakim, kralj judejski, spalio u ognju; a na njih nadoveza i mnoge druge riječi istog značenja.