[1] „Bježi na sigurno, narode Benjamina! Utekni iz Jerusalema! Zatrubite u Tekoi! Dignite znamenje nad Bet-Hakeremom! Jer sprema se nevolja sa sjevera, uništenje grozno.
[2] Ja ću razoriti kćer Siona, tako nježnu i divnu.
[3] Na nju će poći pastiri sa stadima svojim; razapet će šatore oko nje, i svaki će se pobrinuti za svoj dio.”
[4] „Spremite se za boj! Ustajte, jurišajmo u podne! No, gle, već se smračilo, i padaju sjene noćne.
[5] Zato ustajte, napadamo večeras; razorit ćemo tvrđave njene!”
[6] Ovako veli Gospod nad vojskama: „Obarajte stabla, podižite nasipe oko Jerusalema. Ovaj grad mora biti kažnjen, jer je opakošću ispunjen.
[7] Kako bunar razlijeva vodu – tako on izlijeva opakost svoju. Nasilje i razaranje odzvanja u njemu; preda mnom su rane i bolest njegova.
[8] Pazi Jerusaleme, ili ću se okrenuti od tebe, učiniti te zemljom pustom i nenaseljenom.”
[9] Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Neka pabirče ostatke Izraela, kao da kupe ostatke loze; neka rukama pređu preko grana, kao čovjek koji skuplja grožđe.”
[10] Kome da se obratim, koga da upozorim? Ko će me saslušati? Zaklopili su uši svoje i neće da čuju. Gospodnja riječ im je uvreda, ne nalaze sreće u njoj.
[11] No, ja sam ispunjen gnjevom Gospodnjim, i ne mogu se zauzdati. „Izlij ga po djeci na ulicama i na mladiće koji su se skupili; bit će uhvaćeni i muž i žena, starci, svi oni koji su bogati godinama.
[12] Njihove kuće će predati drugima, polja njihova i žene, kad pružim ruku na one koji žive u zemlji.” Tako kaza Gospod.
[13] „Jer i najmanji i najveći – svi su željni dobiti; lažu i proroci i svećenici.
[14] Povijaju rane naroda Moga kao da nisu ozbiljne. Viču: ‘Mir, mir!’, a mira nigdje.
[15] Stide li se sramotnog ophođenja svoga? Ne, ni najmanje se ne stide; ne umiju se ni crveniti. Tako će pasti među one propale; bit će srušeni kad ih kaznim.” Tako kaza Gospod.
[16] Gospod govori ovako: „Stanite na raskrsnice i pogledajte; pitajte za staze drevne, ispitajte gdje je put valjani, i njime krenite; tamo ćete naći smiraj dušama svojim. Ali vi rekoste: ‘Nećemo njime poći.’
[17] A Ja vam postavih stražara i rekoh: ‘Čujte glas trube!’ No vi rekoste: ‘Nećemo slušati.’
[18] Zato poslušajte sada, narodi; a vi koji svjedočite, pratite što će ih snaći.
[19] Čuj, o, zemljo: donosim propast ovome narodu, plod spletkarenja njihova, jer su odbacili riječi Moje i prezreli Moj zakon.
[20] Zašto da marim za tamjan u Šebi, ili izabrane začine iz zemalja dalekih? Vaše paljenice ne prihvatam, vaše žrtve Mi nisu drage.”
[21] Stoga Gospod kazuje ovako: „Postavit ću prepreku narodu ovom. Na njih će se spotaknuti roditelji kao i djeca; propadat će susjedi i prijatelji.”
[22] Ovako veli Gospod: „Gle, primiče se vojska iz zemlje sjeverne; uskomešan je narod silni, s kraja zemljina.
[23] Nose luk i koplje, okrutni su i ne znaju za milost. Huče kao nemirno more dok jašu na konjima svojim; prilaze kao muževi u četama da navale na tebe, Sionska kćeri.”
[24] Čuli smo glasine o njima, i onemoćale su ruke naše. Tuga nas je obuzela, grč kao u žene rodilje.
[25] Ne izlazite u polja, nemojte ići putevima, jer neprijatelj se opasao mačem, i strahota stiže sa strana svih.
[26] Navuci kostrijet, narode Moj, lezi u pepeo; jecaj gorkom tugom, kao da si izgubio sina jedinca, jer uništitelj će nas iznenada snaći.
[27] „Podigao sam te kao kušača naroda Svoga, onoga koji zlato ispituje; da sagledaš i ispitaš staze njihove.
[28] Svi su opaki odmetnici, hodaju uokolo i kleveću; oni su bronza i željezo, pokvarenjaci, sve do jednoga.
[29] Mijeh bučno hropće, da u ognju rastopi olovo, no, zalud je čišćenje, ne odstraniše šljaku.
[30] Zovu ih srebrom odbačenim, jer ih je Gospod odbacio.”