[1] „Ja ću u ono vrijeme” – tako govori Gospod – „biti Bog svih Izraelovih rodova, a oni će biti Moj narod.”
[2] Ovako kaza Gospod: „Narod koji je izmakao maču nađe milost u pustinji; Polazim da Izraelu dam mir!”
[3] Gospod mi se prikaza izdaleka govoreći: „Volio sam te ljubavlju vječnom, zato te privukoh Sebi, milošću Svojom.
[4] Iznova ću te podignuti, doista, stajat ćeš, iznova izgrađena, o, djevice Izraelova; opet ćeš se kititi tamburicama, polaziti da plešeš s veseljacima.
[5] Opet ćeš saditi vinograde na visinama Samarije; u njima će uživati oni koji ih zasade.
[6] Jer dolazi dani u kojima će stražari s gore Efrajim vikati: ‘Hajdemo, krenimo u Sion, Gospodu, Bogu našem!’”
[7] Jer Gospod kaza ovako: „Radujte se zbog Jakova, vičite zbog glave naroda! Objavljujte, pjevajte i recite: ‘Spasi, o, Gospode, narod Svoj – ostatak Izraela!’
[8] Gle, dovodim ih iz zemlje sjeverne, skupljam s krajeve zemlje; među njima ima slijepih i hromih, trudnih i onih što rađaju; ovamo se vraća zajednica golema.
[9] Stižu plačući, a Ja ih vodim dok vape. Dovest ću ih potocima stazama ravnim na kojima neće posrtati; jer Ja sam postao otac Izraelu, a Efrajim je Moje prvorođenče.
[10] Čujte riječ Gospoda, o, narodi, objavite je na dalekim otocima i recite: Onaj Koji je rasijao Izrael – Taj će ga i sabrati, i čuvat će ga kao stado Svoje.
[11] Gospod je iskupio Jakova, spasio ga iz ruku onoga koji je od njega silniji.
[12] A oni će doći i slaviti na visinama Siona, tamo će hrliti dobroti Gospodnjoj; žitu, vinu i ulju, janjadima i teladima; a duša će im biti kao vrt zaliveni, i neće se dalje mučiti.
[13] Jer djevojke će plesati veselo; radovat će se i starci i mladići. Njihovu tugu ću preobraziti u radost, obradovat ću ih i utješiti nakon bola njihova.
[14] Lojem ću zasititi dušu svećenika, a narod Moj će se zasitit dobrotom Mojom; tako kaza Gospod.”
[15] Ovako kaza Gospod: „Glas odzvanja u Rami, gorko jecanje i plač! To Rahela neutješna oplakuje djecu svoju; jer posve su iščezla!”
[16] Ali Gospod kaza: „Nemoj plakati, zaustavi suze Svoje! Jer postoji plaća za muke tvoje – to je riječ Gospodnja – vratit će se iz zemlje dušmanske.
[17] Doista, ima nade u dane buduće – tako govori Gospod – tvoja djeca će se vratiti u domovinu svoju!
[18] Dobro sam čuo jadanje Efrajima: ‘Pokarao si me, ukorio kao tele nestašno! Okrenut ću se, ako mi tako zapovijediš; jer Ti si, Gospode, Bog moj!
[19] Jer kajem se nakon povratka, udaram prsa svoja nakon spoznaje; osramoćen sam, jer nosim ruglo mladosti svoje!’
[20] Da li Efrajim Moj sin dragi? Da li je Moj mjezimac? Jer gle, koliko god govorio protiv njega, uvijek ga se iznova prisjećam! Jer srce Moje izgara za njim; moram mu se smilovati – to je riječ Gospodnja.
[21] Postavi znakove, udari stupove; srce upravi stazi pravoj, na put kojim si pošao! Okreni se, djevice Izraelova, vrati se gradovima ovim!
[22] Dokad ćeš lutati tamo-amo, kćeri nevjerna? Jer Gospod stvori nešto novo na zemlji, žena će okružiti muža.”
[23] Ovako kaza Gospod nad vojskama, Bog Izraela: „Ove riječi će uvijek ponavljati u zemlji Judeji i njenim gradovima, u vrijeme kad preokrenem sudbinu njihovu: ‘Da te blagoslovi Gospod, stanu pravedni, o, sveta goro!’
[24] A Juda će sa svim svojim gradovima stanovati tu – seljaci i pastiri što sa stadima lutaju.
[25] Jer Ja ću podignuti duše utješene i zasititi svaki duh potreseni!”
[26] Na ovo se probudih i progledah, san mi bi sladak.
[27] „Dolaze dani” – tako kaza Gospod – „kad ću dom Izraelov i dom Judin zasaditi sjemenom ljudskim i životinjskim.
[28] Desit će se ovako: Onako kako sam nad njima bdio da ih iščupam i upropastim, da ih srušim i poharam, tako ću sada nad njima bdjeti da ih gradim i zasadim” – to je riječ Gospodnja.
[29] „U onim danima više neće govoriti: ‘Očevi su jeli grožđe kiselo, a sinovima trnu zubi!’
[30] Neko će svako gubiti život zbog svog grijeha; trnut će zubi svakome koji jede grožđe kiselo!”
[31] „Gle, dolazi dani” – tako veli Gospod – „u kojima ću sklopiti novi Savez, s domom Izraela, i domom Judeje.
[32] Neće biti sličan Savezu koji sklopih s očevima njihovim; koji sklopih onoga dana kad sam ih za ruku uzeo da ih izvedem iz zemlje Egipat. Jer raskinuli su Savez ovaj, premda sam bio njihov Muž.
[33] Ovo je Savez koji ću sklopiti s domom Izraela nakon onih dana.” Tako veli Gospod. „Zakon Svoj ću položiti među njih, zapisati na srca njihova, Ja ću biti njihov Bog, a oni narod Moj.
[34] Niko više neće poučavati bližnjega ili brata govoreći: ‘Spoznaj Gospoda!’ Jer svi će Me poznavati, od najmanjeg pa do najvećeg među njima” – tako kaza Gospod. „Jer oprostit ću grijehe vaše, i neću se prisjećati grijeha njihovih.”
[35] Ovako kaza Gospod, Onaj Koji daje sunce kao svjetlo danju, mjesečev sjaj i vojsku nebesku noću; Onaj Koji pokreće more, da huče valovi njegovi – ime Mu je Gospod nad vojskama.
[36] „Ako se ove odredbe daju skloniti ispred lica Moga; neka onda i potomci Izraelovi prestanu biti narod preda Mnom!”
[37] Ovako kaza Gospod: „Ako se nebesa daju izmjeriti i temelji zemlje istražiti, onda ću i sve potomke Izraelove odbaciti, zbog onoga što učiniše!” Tako reče Gospod.
[38] „Gle, dolaze dani” – tako veli Gospod – „kad će se ovaj grad podignuti za Gospoda, sve od kule Hananelove pa do Kapije ugaone.
[39] Mjerničko uže će i dalje razvlačiti, sve do brda Gareb, i odatle će skrenuti ka Goi.
[40] A cijela dolina u koju odvlače tijela i bacaju pepeo žrtava, sva polja do potoka Kidron, sve do ugla Konjske kapije na istoku – sve će biti svetinja Gospodu. Nikad više neće biti razoreno ili srušeno.”